Fizijatrija, izgovara se gazirano, oblik je rehabilitacijske medicine. Provodi se radi postizanja boljeg tjelesnog zdravlja i ozdravljenja bez operacije, kroz prakse koje uključuju različite fizikalne terapije, lijekove i druge neinvazivne metode. To je specijalnost također poznata kao “PM&R”, što je skraćenica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Fizijatrija se koristi već nekoliko desetljeća, ali je tek 1947. priznata kao medicinska specijalizacija.
Fizijatrija se prakticira s pacijentima koji pate od invaliditeta uzrokovanih bolešću, ozljedom ili urođenom manom, što uključuje, ali nije ograničeno na teške opekline, oštećenja leđne moždine, traume glave, moždani udar, osteoporozu, artritis, ozljede na radu i sportu te ratne rane. Fizijatrija koristi lijekove, kao i ortoze i druge neinvazivne opcije. Te opcije uključuju fizikalnu terapiju, terapiju vježbanjem, terapiju toplinom, hladnoćom ili vodom, stimulaciju mišića i živaca i niz drugih opcija.
Cilj je svakom pacijentu ponuditi najvišu kvalitetu života jačanjem i vraćanjem raspona pokreta, tjelesne sposobnosti i samodostatnosti gdje je to moguće, bez kirurških zahvata. Fizijatrija često uključuje timove sastavljene od ljudi iz različitih disciplina koji rade zajedno, a svaki nudi svoje specijalizirano znanje kako bi se postigao najbolji ishod za pacijenta. Tim može uključivati fizijatra, psihologa i socijalnog radnika. Fizijatar očito radi s tjelesnom funkcijom, dok psiholog može pomoći pacijentu da riješi teške emocije i poboljša samopouzdanje. Socijalni radnik može pomoći pacijentu da dobije pomoć u vezi s medicinskim računima, lijekovima, skloništem i prijevozom do i od termina.
Da bi se bavio fizijatrijom, potrebno je završiti četiri godine studija na akreditiranoj medicinskoj školi, nakon čega mora stažirati najmanje godinu dana prije nego što bude specijaliziran za fizijatriju u bolničkom okruženju najmanje tri godine. Fizijatri uče i nastavljaju razvijati najbolje načine za poboljšanje kvalitete života i tjelesnog zdravlja osoba s invaliditetom. To često dovodi do vraćanja pacijentove neovisnosti ili barem davanja veće kontrole nad svojim životom.