Primjena fizikalnih svojstava tekućina i plinova kao fluida za izvođenje logičkih operacija koje upravljaju drugim mehaničkim sustavima naziva se fluidika. Hidraulika, odnosno pneumatika, počevši od industrijske revolucije koja je započela oko kasnih 1700-ih, dale su temelj. Naknadna studija o dinamici tekućina – posebno tekućina – razvila se u teorijski model prediktivnog ponašanja. To je inženjerima dalo okvir iz kojeg su mogli zamisliti sklopke i druge logičke sklopove koji su postali preteča moderne elektronike. Iako digitalni sklopovi danas dominiraju svijetom, fluidni procesori i dalje su u kritičnoj uporabi.
Fluidiku ne treba miješati sa kompresijom ili ekspanzijom tekućina i plinova kao hidrauličkog ili pneumatskog izvora energije. Umjesto toga, tok tekućine je zamišljen kao medij koji može promijeniti svoj karakter, prenositi te informacije i prenositi ih drugim tokovima. Funkcioniranje jezgre fluidnog uređaja nema pokretne dijelove.
Prvi skup pretpostavki o dinamici fluida je Newtonova fizika klasične mehanike. Tome se dodaju varijable brzine, tlaka, gustoće i temperature kao funkcije prostora i vremena. Dodatni zakon je posebno važan – “pretpostavka kontinuuma”, da se karakteristike protoka tekućine mogu opisati bez uzimanja u obzir poznate činjenice da se tekućine sastoje od diskretnih molekularnih čestica. I teorijski i empirijski fizičari nastavljaju širiti računalno razumijevanje viskoznosti, turbulencije i drugih osebujnih značajki tekućine u pokretu. Inženjeri su slijedili sve sofisticiranije fluidne uređaje.
Tehnologija fluida nije imala punu priliku da sazrije. Prvi logički sklopovi, uključujući pojačalo i diodu, izumljeni su početkom 1960-ih. Istodobno, isti koncepti pojačanja i prijenosa signala ostvareni su korištenjem protoka elektrona, a izum čvrstog tranzistora doveo je do digitalne revolucije.
Fizički tok tekućine, naravno, ne može odgovarati brzini elektrona. Fluidni procesor signala obično ima radnu brzinu od samo nekoliko kiloherca. Za razliku od elektrona, međutim, na protok mase tekućine ili plina ne utječu elektromagnetske ili ionske smetnje. Fluidici stoga ostaju neophodni za kontrolu nekih sustava netolerantnih na kvarove, kao što je vojna avionika. Fluidics se također razvila u učinkovite procesore analognih podataka zbog prirode tekućina da teku kao val.
Jedan od glavnih izazova fluidike je da se principi dinamike fluida očito razlikuju prema mjerilu. Naravno, klimatolozi tek trebaju u potpunosti razumjeti kako se ponašaju masivno velika vodena tijela ili zračne struje. Isto tako, znanstvenici su otkrili da se tekućine ponašaju vrlo različito kada se proučavaju na razini nanotehnologije. Buduća studija i primjena potonjeg, nazvanog nano-fluidika, predstavlja mogućnost znatno bržih i složenijih sklopova, uključujući nizove višestrukih vrata za paralelnu obradu.