Fobija od igle, također nazvana tripanofobija, agresivan je strah od primanja injekcija od medicinskih igala. Pojam se obično ne koristi za opisivanje straha od nemedicinskih igala, kao što su igle za šivanje i igle za strojeve. Mnogi ljudi doživljavaju blagu fobiju od igle kada primaju injekcije, ali zbog tog straha ne izbjegavaju medicinske ustanove. Liječenje ove fobije potrebno je samo kada strah sprječava osobu da potraži liječničku pomoć ili da se bavi svakodnevnim aktivnostima.
Mnogi ljudi koji se boje igala boje se i liječnika. To je zato što je ova vrsta straha često povezana s traumatskim iskustvima koja uključuju medicinske postupke, bilo doživljene ili viđene. Doživljaj cijelog neugodnog postupka psihološki se veže uz simbol igle, a kad god se vidi ovaj predmet, izaziva se velika količina iracionalnog straha.
Neki ljudi koji pate od ovog straha imaju panične reakcije kada se suoče s potrebom da dobiju injekciju. Drugi padnu u nesvijest pri pogledu na iglu. Točna reakcija koju osoba doživi kada se suoči sa svojim strahom varira i osoba je možda neće moći kontrolirati. Važno je obavijestiti medicinsko osoblje o ozbiljnoj fobiji od igle kako bi se mogle poduzeti preventivne mjere ili zadržati dodatno osoblje pri ruci.
Nesvjestica je jedan od najčešćih problema s ovom fobijom. Neki ljudi koji padnu u nesvijest kada primaju injekcije ne boje se igle, već se boje nesvjestice. Ti ljudi se tada nauče bojati primanja bilo kakve injekcije zbog vjerojatne reakcije.
Liječenje ovog straha slično je većini drugih fobija. Mogu se koristiti tehnike opuštanja, ali one se često ne preporučuju jer potiču nesvjesticu. Većina medicinskih stručnjaka može brzo dati injekcije, tako da je dovoljno samokontrole da prođe postupak.
Ozbiljni strah od igala često se neočekivano pojavljuje u stvarnim medicinskim kontekstima gdje je injekcija neophodna. U tim slučajevima, plin za smijeh ili druge tvari često se mogu koristiti kako bi pacijent bio manje tjeskoban zbog postupka. Djeca, koja se često boje boli injekcije, a ne same injekcije, mogu se smiriti primjenom topikalnog ublažavanja boli jer to u potpunosti uklanja izvor brige. U nekim slučajevima može se koristiti alternativna metoda za uvođenje tvari u tijelo, izbjegavajući igle, ali često rezultirajući znatno bolnijim zahvatom. Korištenje ovih metoda može ili ne mora biti opravdano u pojedinom slučaju, ali ako se zna da postoji teška fobija od igle, dobro je odmah obavijestiti liječnike kako bi se mogli poduzeti odgovarajući koraci.