Fonološka disleksija je oblik disleksije koji uključuje poteškoće s zvukovima slova. To je teškoća u učenju koja spada u slušnu obradu i, u svom težem obliku, kao poremećaj slušne obrade ili OPD. Poznate riječi mogu se čitati kao cijele riječi, ali kada se nađu nove riječi, dolazi do poteškoća u zvučanju slova ili skupina slova. Iako je točan uzrok nepoznat, može biti posljedica problema sa slušnom obradom kao što je nemogućnost razlikovanja suptilnih razlika u zvuku ili slušanje zvukova pogrešnom brzinom.
Mala djeca koja imaju fonološku disleksiju mogu pokazivati spor razvoj brzine govora s posebnim problemima u izolaciji glasova u riječima i razumijevanju rime. U ranim školskim godinama mogu imati poteškoća s ozvučavanjem riječi i spajanjem dva ili tri slova kako bi stvorili zvuk. Ne postoji lijek za fonološku disleksiju, ali mnogi disleksičari uče čitati i pisati ako im se pruži prava podrška u učenju. Što je prije intervencija, to su bolji rezultati. Najnovije istraživanje pokazalo je da vizualne razlike kao što su fontovi u boji i pozadina mogu značajno poboljšati sposobnost čitanja.
Disleksija je krovni izraz za poremećaje čitanja koji se mogu podijeliti u četiri vrste: fonološki, površinski, oblik riječi ili pravopis i izravni. Fonološka disleksija nastaje kada osoba ne može povezati zvukove sa slovima ili slušnu s vizualnom komponentom. Površinska disleksija se odnosi na probleme s prepoznavanjem cijele riječi i smatra se da je više vizualni nego slušni problem jer se riječi mogu fonetski izgovoriti. Osobe koje pate od pravopisne disleksije mogu čitati pojedina slova i mogu čitati riječ u cijelosti ako im je dano vrijeme, ali imaju poteškoća s prepoznavanjem cijele riječi i fonetikom. Izravna disleksija odnosi se na one koji su sposobni dobro čitati naglas, ali imaju malo ili nimalo razumijevanja.
Uzroci disleksije su u osnovi dvostruki. Postoji razvojna disleksija gdje je uzrok biološka i stečena disleksija koja je uzrokovana traumom mozga. Pojava disleksije kod odraslih prvenstveno je posljedica stečene disleksije, dok se biološki ili nasljedni oblik obično manifestira u djetinjstvu. Često se nasljeđuje i ima tendenciju da se javlja u obiteljima. Dok su uzroci fonološke disleksije obično neurološki, postoje i hormonske disfunkcije u ranim fazama fetalnog razvoja koje su u nekim slučajevima odgovorne za stanje. Ova vrsta se obično smanjuje s godinama.
Smatra se da su i vizualna i slušna disleksija posljedica slabosti talamusa, dijela mozga u kojem se odvija obrada vizualnih i slušnih informacija. Razlika između ove dvije vrste disleksije nastaje jer slabosti nisu iste vrste ili stupnja. Jedna osoba može imati adekvatne vizualne vještine, ali slabe sposobnosti sluha i stoga pati od slušne disleksije. Drugi može imati slabije vidne nego slušne vještine i stoga pate od vizualne disleksije. Najčešći simptom koji se pripisuje disleksičarima javlja se u ovom slučaju kada su riječi ili slova obrnuti bez obzira čita li osoba, piše ili piše.