Između svakog kralješka u kralježnici nalaze se mali otvori, zvani foramini, gdje se živci odvajaju od leđne moždine i putuju u druge dijelove tijela. Foraminalna stenoza je stanje u kojem su jedan ili više otvora suženi do te mjere da su živci stegnuti ili prekinuti, što dovodi do ukočenosti, trnaca ili gubitka osjećaja u leđima ili nogama. Mnogi različiti čimbenici mogu doprinijeti foraminalnoj stenozi, ali najčešći uzroci su artritis, ispupčeni diskovi i kongenitalni deformiteti. Protuupalni lijekovi i fizikalna terapija često mogu izliječiti blage slučajeve stenoze, iako ozbiljan problem može zahtijevati operaciju kako bi se spriječile trajne komplikacije.
Foraminalna stenoza može se pojaviti kod osoba bilo koje dobi, iako je to stanje najčešće kod odraslih starijih od 60 godina zbog prirodne degeneracije kostiju i hrskavice. Primarna stenoza, urođeni oblik stanja, obično se otkriva u ranom djetinjstvu u bolesnika koji imaju kronične bolove u leđima ili poteškoće s motoričkim pokretima. Foraminalna stenoza se također može pojaviti ako osoba zadobije herniju diska zbog pretjeranog pritiska na leđa, kao kada pokušava podići teški predmet. Stanje može utjecati na bilo koji od nekoliko desetaka otvora u kralježnici, iako se većina slučajeva pojavljuje u najnižem dijelu kralježaka zvanom lumbalna regija.
Simptomi foraminalne stenoze ovise o mjestu i ozbiljnosti problema. Blaga stenoza često je najbolnija vrsta, budući da živci nisu potpuno komprimirani i još uvijek mogu prenositi signale boli u mozak. Osoba s blagom stenozom vjerojatno će osjetiti isijavajuću bol kroz donji dio leđa, stražnjicu i dolje kroz jednu ili obje noge. Teška foraminalna stenoza može uzrokovati utrnulost ili trnce u leđima i nogama, osobito kada se sjedi ili stoji dulje vrijeme. Svaku abnormalnu obamrlost ili bol potrebno je prijaviti liječniku što je prije moguće kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere za ublažavanje simptoma.
Liječnik može točno odrediti foraminalnu stenozu provođenjem fizikalnog pregleda i rendgenskom snimkom kralježnice. Dijagnostički slikovni testovi mogu otkriti prisutnost hernije diska, deformiteta kostiju ili pogoršanja stanja uzrokovanog dobi. Nakon što liječnik zna opseg problema, on ili ona može propisati najbolju opciju liječenja. Blagi slučajevi se često ublažavaju smanjenjem upale i otekline u kralježnici lijekovima. Pacijentu s diskovnom hernijom ili artritisom mogu se zakazati fizikalne terapije kako bi povratio snagu i fleksibilnost.
Kongenitalne deformacije i slučajevi teške kompresije obično zahtijevaju operaciju. Vješt kirurg može napraviti rez na leđima, preurediti ili odrezati višak koštanog tkiva i spojiti kralješke kako bi spriječio daljnje sužavanje. Ako je moguće, popravlja se tkivo živaca, hrskavice i ligamenata. Izgledi za pacijente koji se podvrgnu operaciji stenoze variraju, ali većina ljudi na kraju oporavi dio ili cijelu pokretljivost nakon mjeseci intenzivne fizikalne terapije.