Slobodno poduzetništvo označava samovlasništvo nad radom svake osobe kao resursom koji može slobodno raspodijeliti kako želi. Ponekad se spaja s pojmom slobodno tržište, koji se odnosi na praksu dopuštanja tržištima da rade prema pravilima ponude i potražnje, nesputano utjecajem vlade. Međutim, vrijedno je napomenuti da slobodno poduzetništvo locira djelovanje u sposobnosti pojedinca da koristi svoj rad i resurse kako god smatra prikladnim, što sugerira samoopredjeljenje, dok pojam slobodnog tržišta smješta djelovanje na tržištu općenito, što sugerira neka ograničenja na sposobnost pojedinca da odredi vrijednost i moguće upotrebe vlastitog rada.
U kapitalističkom društvu, bogatstvo i sredstva za proizvodnju su u privatnom vlasništvu. Ovaj sustav privatnog vlasništva omogućuje tvrtkama i pojedincima da rade bez vanjske intervencije. Slobodno poduzetništvo je praksa ulaska u posao za sebe u okviru kapitalističke ekonomije. Kada pojedinci prakticiraju slobodno poduzetništvo, neizbježno padaju u natjecanje s drugima za pažnju i kapital onih kojima pokušavaju prodati svoje usluge ili proizvode. Konkurencija zauzvrat stvara tržišta prema načelima ponude i potražnje, što je osnovni način na koji se vrijednost ili trošak proizvoda ili usluge određuje u kapitalističkom društvu. Teoretski, konkurenti će pokušati privući poslovanje poboljšanjem kvalitete i smanjenjem cijene svojih proizvoda kako bi uspjeli osvojiti posao onih koji konzumiraju njihove proizvode. Načelo konkurencije jedan je od najosnovnijih razloga koje većina zagovornika slobodnog poduzetništva navodi kada tvrde da je kapitalizam najkorisniji od svih ekonomskih sustava.
Kritičari kapitalizma ponekad iznose argument da intenzivna, neregulirana konkurencija otežava pridošlicama proboj na tržište jer se ne mogu natjecati s drugima koji su imali više vremena za akumuliranje resursa i izgradnju temelja. Drugi su ukazivali na postojanje monopola, gdje se konkurentska poduzeća ili spajaju ili pobjeđuju jedni druge s tržišta, a potom stječu mogućnost postavljanja umjetnih cijena za svoja dobra i usluge jer se ne moraju natjecati s drugima. Razvoj monopola doveo je mnoge vlade do donošenja određenih propisa o funkcioniranju slobodnog tržišta putem takvih intervencija kao što su antimonopolski zakoni. Smatra se da te intervencije, iako ograničavaju na najosnovniji način, zapravo promiču slobodno poduzetništvo jer su osmišljene za promicanje konkurencije i zaštitu novih sudionika na tržištu.