Postojale su dvije primarne političke stranke u Sjedinjenim Državama tijekom 1840-ih, Vigovci i Demokrati, od kojih nijedna nije podržavala ukidanje ropstva. U to je vrijeme država Teksas bila primljena u Uniju kao ropska država, a kada je 1846. objavljen rat Meksiku, sjeverni Vigovci su bili zabrinuti da će zemlje stečene sukobom na kraju biti pretvorene u više robovskih teritorija. Rasprava o ovom pitanju učvrstila je podjelu između Sjevera i Juga i razbila političke stranke. 1848. osnovana je nova politička stranka, nazvana Stranka slobodnog tla. Platforma ove stranke uključivala je obvezu zabrane prijema bilo kakvih novih ropskih država.
Južne države snažno su se protivile svakom federalnom nametanju ograničenja robova, tvrdeći da takve odluke treba prepustiti državama. Sjeverni demokrati bili su svjesni zabrinutosti svojih birača i vjerovali su da će izgubiti mjesta u Kongresu ako se ne uspostavi ograničenje. Kako bi to postigao, zastupnik David Wilmot iz Pennsylvanije predložio je amandman na zakon o ratnim sredstvima, poznat kao Wilmot Proviso, koji bi zabranio ropstvo u svakoj novoj državi nastaloj od zemlje stečene od Meksika. Amandman nikada nije dobio odobrenje Senata, ali je rasprava zaoštrila sukob između Sjevera i Juga. Pitanje robovlasničke države izazvalo je velike podjele i kao rezultat toga obje strane su ga zanemarile na sljedećim izborima.
Jedna frakcija njujorške demokratske stranke, poznata kao Barnburneri, povukla se iz stranke u znak protesta. Oni su se na kraju pridružili Liberty Party-u i abolicionističkim Vigovcima u formiranju nove političke skupine poznate kao Stranka slobodnog tla. Stranka nije podržala ukidanje ropstva u postojećim državama, pa je čak imenovala bivšeg predsjednika Van Burena, koji je posjedovao robove, kao svog predsjedničkog kandidata za izbore 1848. godine. Platforma Stranke slobodnog tla je uključivala zabranu prijema bilo koje nove robovske države u Uniju.
Stranka slobodnog tla dobila je ime po sloganu “Slobodno tlo, sloboda govora, besplatan rad, slobodni ljudi”. Jedna od njihovih primarnih briga bila je nesposobnost država koje nisu zapošljavale prisilni rad da se natječu s državom koja nije morala plaćati svoje radnike. Stranka je imala samo mali postotak predsjedničkih glasova, ali su oduzeli dovoljno glasova demokratskom kandidatu da osiguraju pobjedu Zacheryja Taylora, kandidata Whiga. Uz to su zauzeli 16 mjesta u kongresu.
Kandidati Stranke slobodnog tla prošli su puno bolje na državnim i lokalnim izborima na Srednjem zapadu, posebno u Ohiju i Wisconsinu. U Ohiju su njihovi kandidati surađivali s kongresmenima države Whig i uspješno su ukinuli većinu “crnih zakona”, diskriminirajućih ograničenja za crnce. Kompromis iz 1850., niz zakonodavnih dijelova koji su uključivali Zakon o odbjeglim robovima i priznavanje Kalifornije kao slobodne države, oslabio je nacionalni utjecaj stranke.
1852. Stranka slobodnog tla ponovno je kandidirala kandidata za predsjednika, Johna Hilea. Ovoga puta stranka je osvojila otprilike polovicu glasova koliko je dobila na prethodnim izborima. Zbog ovog lošeg učinka, stranka se raspala, a do 1854. članstvo Stranke slobodnog tla apsorbiralo se u novu skupinu, Republikansku stranku. Republikanci su 1860. godine kandidirali svog prvog predsjedničkog kandidata Abrahama Lincolna na platformi za okončanje širenja ropstva.