Frikcijska nezaposlenost je vrsta nezaposlenosti koja se prirodno javlja čak iu najučinkovitijim gospodarstvima. Zapravo, ova vrsta nezaposlenosti se često smatra korisnom za radnike i gospodarstvo. Postojanje frikcione nezaposlenosti i usko povezane strukturne zaposlenosti znače da stopa nezaposlenosti u jednoj naciji nikada neće pasti sve do nule.
Svaki put kada je netko između poslova, to se smatra frikcionom nezaposlenošću. Neki uobičajeni primjeri uključuju diplomirane studente koji traže svoj prvi posao, obrtnike koji su otpušteni između projekata i ljude koji su dali otkaz radi preseljenja ili traženja boljeg zaposlenja. Te su osobe obično pripremljene za svoja kratka razdoblja nezaposlenosti i ne ostaju dugo nezaposleni sve dok su gospodarstvo i tržište rada stabilni.
Ova vrsta nezaposlenosti je korisna jer potiče ljude da traže poslove za koje su najprikladniji, dok tvrtkama daje mogućnost da pronađu najbolje zaposlenike. Bez frikcione nezaposlenosti, ljudi bi ostali na istim poslovima doživotno, stvarajući vrlo statičan sustav koji bi težio suzbijanju inovacija i otežavao tvrtkama traženje novih zaposlenika koji bi mogli pružiti korisne vještine i ideje na radnom mjestu.
Stopa frikcione nezaposlenosti može varirati, ovisno o dobu godine i ekonomskim okolnostima. U fakultetskim gradovima, na primjer, stopa je često vrlo visoka u lipnju, kada su studenti tek diplomirali i počeli tražiti posao. U ruralnim područjima, stopa može biti veća u zimskim mjesecima, kada poslovi u građevinarstvu i poljoprivredi nisu tako dostupni, a ljudi su završili velike projekte koji bi mogli zahtijevati privremeni rad.
Ljudi mogu produžiti razdoblja frikcione nezaposlenosti tako što će tražiti pravi ili idealan posao. Pojedince koji mogu čekati često se potiče na to kako bi završili na poslu koji će im pružiti prilike za napredovanje i usavršavanje, a ne na poziciji koju će napustiti čim pronađu bolju priliku.
Frikcijska nezaposlenost može postati usko povezana sa strukturnom nezaposlenošću, situacijom koju karakterizira neusklađenost između raspoloživih zaposlenika i raspoloživih radnih mjesta. U strukturnoj nezaposlenosti javlja se višak određene vještine ili vrste zaposlenika, a ne mogu svi ti pojedinci pronaći posao. Jedan od najpoznatijih primjera strukturne nezaposlenosti je val visokokvalificiranih, ali nezaposlenih tehnoloških stručnjaka koji se pojavio nakon tehnološkog balona 1990-ih.