Kad vam iz usta izlete riječi koje niste namjeravali, jeste li ih zapravo mislili u nekom duboko potisnutom dijelu sebe? Jesu li oni izraz polusvjesnih ili potisnutih želja ili jednostavno lapsus? Ovim nenamjernim riječima i frazama dajemo naziv frojdovska omaška, izražavajući da negdje duboko u sebi zaista mislimo ono što nismo htjeli reći. Sigmund Freud je opisao ovaj fenomen, nazivajući ga Fehlleistung na njemačkom i parapraxis na engleskom.
Riječi se prevode kao pogrešna radnja i druga radnja, a Freudovo objašnjenje za sada nazvanu frojdovsku grešku je da su ovi verbalni lapsusi često označavali temeljnu namjeru, čak i ako su lapsusi bili vrlo mali. Za analitičara su takvi umaci bili izvrsna vijest jer bi analitičaru mogli dati smjer u kojem će krenuti s terapijom ili ukazati na nešto u pacijentovom umu o čemu je potrebna rasprava. Za razliku od današnjeg dana gdje se frojdovska greška može smatrati često seksualno motiviranom ili prenošenjem dvostrukog smisla, Freud tim stvarima nije nužno pripisivao seksualnu motivaciju. Umjesto toga, oni su jednostavno bili prozor koji bi mogao odražavati dublje značenje ili način da se dođe do osjećaja iza riječi.
Ponekad se frojdovsko lapsus netočno tumači kao izraz naših nesvjesnih želja. To je teško razumjeti ako Freudovu analizu shvaćate ozbiljno, budući da ego nije mogao tako lako pristupiti nesvjesnom umu. Umjesto toga, ove lapsuse treba shvatiti kao izraz potisnutih želja, koje nisu tako duboko usađene u nesvjesne misaone procese. Oni mogu biti polusvjesni, ali ih osoba koja napravi frojdovsku grešku ne shvaća u potpunosti.
S druge strane, Freudova teorija je nedokazana. Ono što govorimo može biti posljedica jezika koji smo naučili, jednostavnih pogrešaka u govoru ili gramatičkoj obradi, iscrpljenosti, prekomjerne upotrebe alkohola ili raznih drugih stvari. Štoviše, ako tumačenje lapsusa padne na drugu osobu, njegovo ili njezino tumačenje jezika može biti potpuno drugačije od govornikovog. Ako netko uvijek tumači tuđi jezik kao na neki način seksualno utemeljen, moguće je da je greška na tumaču, a ne na govorniku.
U modernom smislu, pojam frojdovskog klizanja nije previše analiziran. Ako slučajno kažemo nešto krivo i svjesni smo toga, možemo brzo dodati “Frojdovsko lapsus” kako bismo se ismijali vlastitim jezičnim pogreškama. U tom smislu, možda se šalimo o svojoj namjeri ili smo ozbiljni. Mnogo ovisi o okolnostima u kojima se takva klizanja pojavljuju.