Frontalna lobotomija je kirurški zahvat koji se nekada izvodio na mozgu nekoga tko je patio od određenih psihijatrijskih stanja. Sada se smatra barbarskim zahvatom, frontalne lobotomije su razvijene i izvedene u vrijeme kada su psihički bolesnici bili rutinski smješteni u azile. Iako stopa izlječenja nije bila visoka, to je bio prvi tretman koji je pokazao ikakvo poboljšanje za mnoge pacijente. U ovom postupku, pacijentu je prekinuta veza s prefrontalnim korteksom – prednjim dijelom prednjeg režnja mozga.
Prva frontalna lobotomija izvedena je 1935. godine, a postupak je bio naširoko korišten tijekom 1940-ih do sredine 1950-ih. Razvoj antipsihotičnih lijekova sredinom 1950-ih postupno je smanjio broj zahvata, ali su bile potrebne godine da lijekovi zamijene operaciju kao tretman izbora za mnoge vrste mentalnih poremećaja.
U početku je postupak bio vrlo invazivan i zahtijevao je od kirurga da izbuši rupe kroz lubanju i u mozak. Zatim je koristio alkohol ili specijalizirani alat za uništavanje dijelova mozga. Kasnije su medicinski stručnjaci modificirali postupak i pristupili su mozgu kroz očnu duplju. To je omogućilo postupak na pacijentima u državnim bolnicama koji inače ne bi imali pristup medicinskom tretmanu koji zahtijeva kiruršku sobu, anesteziju i intenzivnu postoperativnu njegu.
Invazivna metoda operacije učinila je zahvat rizičnim, a smrtni slučajevi bili su česti. Ostale nuspojave uključivale su epilepsiju i trajnu slabost mišića. Ozbiljnost mogućih nuspojava, činjenica da postupak nije pouzdano liječio stanje, te razvoj lijekova koji bi mogli liječiti psihotične bolesti sve je dovelo do pada popularnosti ovog postupka.
Prvotno su frontalne lobotomije bile propisane za pacijente sa shizofrenijom, demencijom, manijom, anksioznošću i paranojom. U vrijeme kada je postupak razvijen, istraživale su se i druge ekstremne metode bavljenja psihičkim bolestima. Iako se nove metode sada čine barbarskim, u to vrijeme one su bile jedini dostupni tretman. Drugi ekstremni tretmani uključivali su elektrokonvulzivnu terapiju, terapiju inzulinskim šokom, terapiju dubokog sna i terapiju malarije.