Frontalni korteks, također poznat kao frontalni režanj, vitalni je dio mozga sisavaca. Kod ljudi se frontalni korteks nalazi na prednjem dijelu glave, odmah iza lica. Frontalni režnjevi smatraju se središtem većine viših funkcija i razumijevanja, a mnogi znanstvenici vjeruju da se većina osobina ponašanja, motoričkih vještina i taktika rješavanja problema temelji na ovom području mozga.
Anatomija i funkcija frontalnog korteksa složena je i nije u potpunosti shvaćena. Prednji režanj je leglo neurona, koji reagiraju na vanjske i unutarnje podražaje i stvaraju obrasce i puteve kada se podražaji ponavljaju. Vjeruje se da je sam prednji dio korteksa odgovoran za osobnost, ponašanje i rješavanje problema, dok se stražnji dio frontalnog režnja odnosi na motoričke funkcije.
Prema nekim znanstvenicima, frontalni korteks ljudi nastavlja sazrijevati oko 20 godina nakon rođenja. Do ove točke, živčani putevi ostaju donekle nespecificirani u mozgu osobe. Iako znanost nije otkrila točno objašnjenje kako mozak sazrijeva, neke studije sugeriraju da sazrijevanje u ranom djetinjstvu može biti kontrolirano prvenstveno genetskim čimbenicima, dok sazrijevanje mozga u kasnijem djetinjstvu i oko puberteta može biti posljedica okolišnih čimbenika. Čini se da ove studije sugeriraju da životna iskustva u kasnijim fazama razvoja pomažu u formiranju obrazaca i puteva frontalnog korteksa, stvarajući oslonce individualne osobnosti.
U ranom liječenju mentalnih poremećaja, nije bila neuobičajena pojava da su liječnici radili frontalne lobotomije pacijentima koji boluju od ozbiljnih psihičkih bolesti. Kod lobotomije se uklanja dio prednjeg režnja, često s razornim učincima. Dok lobotomije često mogu ugušiti opasne ili štetne sklonosti osobnosti, postupak bi također mogao izbrisati pamćenje, govor, motoričke funkcije, sposobnosti rješavanja problema, kao i potpuno uništiti izvornu osobnost osobe.
Zbog položaja frontalnog korteksa, vrlo ga je lako ozlijediti udarcem. Oštećenje na tom području može uzrokovati ozbiljne promjene u osobnosti, uključujući povećanje vjerojatnosti rizičnih ponašanja zbog nemogućnosti ispravnog obrađivanja okolišnih uvjeta. Studije su pokazale da ozljede frontalnog korteksa rijetko imaju negativan utjecaj na rezultate kvocijenta inteligencije (IQ), budući da se složene vještine rješavanja problema ne koriste nužno za dobar rezultat na IQ testovima.
Jedan poznati slučaj oštećenja prednjeg režnja je onaj Phineasa Gagea, građevinskog predradnika iz 19. stoljeća koji je preživio tešku nesreću u kojoj mu je metalna šipka probijena kroz prednji režanj. Gage je izgubio vid na jedno oko, ali je inače imao naizgled potpuni fizički oporavak od nesreće. Međutim, u daljnjim proučavanjima slučaja, liječnici su otkrili brojne pritužbe Gageovih prijatelja i rodbine koje su sugerirale da je preživio nesreću samo da bi se oporavio s potpuno neprepoznatljivom osobnošću. Gage je nešto poput legende u svijetu neuronske funkcije, budući da je njegov naširoko proučavan slučaj bio jedna od prvih jasnih situacija koja povezuje osobnost s funkcijom frontalnog korteksa.