Ftalat se odnosi na bilo koju od niza kemikalija zvanih ftalat esteri, koji se koriste u industrijskim kontekstima za povećanje fleksibilnosti plastike kao što je polivinil klorid (PVC). Ftalat se koristi u raznim proizvodima osim plastike, kao što su proizvodi za osobnu njegu, ljepila, boje i farmaceutski proizvodi. Postoje deseci vrsta ftalata, koji je prvi put proizveden 1920-ih. Nastaju reakcijom kemikalije zvane ftalni anhidrid s određenim alkoholima, koji se mogu mijenjati kako bi se dale specifične karakteristike krajnjeg proizvoda.
Sirovi ftalat ima izgled i teksturu bistrog biljnog ulja, s malo ili bez mirisa. Lako se biorazgrađuje, tako da se ne nakuplja do toksičnih razina u okolišu. Od svog uvođenja, skupina kemikalija s ftalatom podvrgnuta je opsežnim istraživanjima i testiranjima kako bi se otkrilo što – ako uopće postoji – zdravstveni rizici koje predstavljaju za ljude. Izražena je neka zdravstvena zabrinutost zbog prisutnosti ftalata u dječjim bočicama i drugim predmetima koji bi uzrokovali da ih ljudi progutaju.
Zabrinutost zbog negativnih učinaka ftalata na zdravlje u nekim je slučajevima dovela do postupnog ukidanja ovih kemikalija u Sjevernoj Americi i Europi. Neke jurisdikcije zabranile su korištenje ftalata u dječjim igračkama i sličnim proizvodima. Te su zabrinutosti nastale kao posljedica učinaka uočenih kod pokusnih životinja u laboratorijskim uvjetima. Uočeno je da visoke razine ftalata koreliraju s hormonalnim promjenama i urođenim manama, kao i drugim oštećenjima jetre i reproduktivnog sustava glodavaca. Provedena su neka istraživanja koja također ukazuju na štetno djelovanje ovih tvari na čovjeka.
Zbog sveprisutne prirode ftalata, rasprava o njihovoj upotrebi postala je donekle ispolitizirana, o čemu svjedoče vladini propisi koji ograničavaju njihovu upotrebu na nekim mjestima. Ftalati se koriste u nekim, ali ne u svim vrstama PVC-a. PVC koji je označen kao Tip 3 za potrebe recikliranja ponekad sadrži ftalate, iako obično ne postoji način da se sa sigurnošću utvrdi, osim kemijskom analizom. Na PVC proizvodima nije potrebno označavati prisutnost ili odsutnost ftalata. Međutim, neki proizvođači su to ipak učinili, u svjetlu zabrinutosti koju mnogi potrošači imaju u vezi s tim kemikalijama, posebno u proizvodima za bebe.
Dok neke studije pokazuju da ftalat predstavlja opasnost za ljude i životinje, druge nisu pronašle takvu korelaciju. Ova činjenica znači da je rasprava o stupnju njihove sigurnosti još uvijek neriješena. Mnogi od štetnih učinaka ovih kemikalija uočeni su samo u slučajevima neuobičajeno visoke izloženosti, te će se trebati provesti dodatna ispitivanja i studije kako bi se utvrdila njihova sigurnost.