Funk je stil glazbe razvijen u Sjedinjenim Državama 1960-ih. Izrastao je iz tradicije soula, ali je uključivao izraženiji beat zajedno s utjecajima rocka, R&B-a i jazza. Bas i bubnjevi su obično istaknuti u funk glazbi. Ostali uobičajeni instrumenti uključuju električnu gitaru, električne orgulje i dio za rog. Ovaj stil glazbe imao je trajan utjecaj, značajan u disko glazbi 1970-ih i kasnije u hip-hop glazbi. Pjesme iz 1960-ih i 70-ih često su uzorkovane u modernim hip-hop pjesmama.
Dok je bas linija dovedena u prvi plan u funku, melodija se umanjuje. Umjesto promjena akorda uobičajenih u ranijim oblicima glazbe, jedan akord se često koristi u cijeloj pjesmi. Ovaj naglasak na ritmu stvorio je plesniji oblik glazbe od bluesa ili R&B-a.
James Brown bio je jedan od pionira funk žanra 1960-ih, s hitovima poput singla “Out of Sight” iz 1964. Njegova se glazba isticala po svom naglasku na downbeatu, prvom taktu svake mjere, za razliku od backbeata koji se koristi u tradicionalnoj soul glazbi. U 1970-ima George Clinton udahnuo je novi život ovom stilu glazbe uključivši psihodelične utjecaje rocka. Njegova dva benda, Parliament i Funkadelic, iznjedrila su novi podžanr poznat kao P-Funk. Stil je rastao u popularnosti, a mnogi jazz glazbenici tog doba počeli su ga uključivati u svoju glazbu.
Dok je procvat funka bio u 1970-ima, njegov utjecaj i dalje je snažan u popularnoj glazbi. U 1980-ima, elektronički instrumenti postali su češći u funk glazbi, ali umjetnici poput Ricka Jamesa i Princea nastavili su naslijeđe P-Funk umjetnika iz 1970-ih. Iako je ova glazba tradicionalno imala seksualno sugestivne tekstove, 1980-ih su postali eksplicitniji. Suvremeni bendovi uključujući Red Hot Chili Peppers, Black Eyed Peas i Outkast nastavljaju izvoditi glazbu inspiriranu funkom, a James Brown i Parliament-Funkadelic među glazbenicima su s najviše uzorka.