Funkcionalna nepismenost je nesposobnost čitanja ili pisanja dovoljno dobro za obavljanje svakodnevnih zadataka u suvremenom društvu. Razlikuje se od čiste nepismenosti, a to je nesposobnost uopće čitati ili pisati. Funkcionalni nepismeni mogu imati osnovnu sposobnost čitanja i pisanja, ali ne mogu obavljati naprednije zadatke poput rada na računalu, ispunjavanja molbe za posao ili ispunjavanja poreznog obrasca. Studija iz 2007. procijenila je da je 860 milijuna ljudi diljem svijeta funkcionalno nepismeno.
Razina nepismenosti potrebna za funkcionalnu nepismenost varira od kulture do kulture. Osoba koja živi u ruralnoj, agrarnoj zajednici u svijetu u razvoju možda će moći izvršiti većinu svakodnevnih zadataka bez naprednih vještina čitanja. Netko tko živi u urbanom okruženju s jakim oslanjanjem na tehnologiju mora imati mnogo višu razinu pismenosti da bi mogao obavljati čak i jednostavne zadatke.
Funkcionalna nepismenost nije ograničena samo na one na rubu društva. Velike američke korporacije kao što su Ford i Motorola sponzorirale su programe popravnog čitanja kako bi svoje zaposlenike doveli do funkcionalne razine pismenosti. Studija američkog Ministarstva obrazovanja iz 2003. procijenila je da je 14 posto odraslih Amerikanaca funkcionalno nepismeno. Slično istraživanje u Francuskoj pokazalo je stopu funkcionalne nepismenosti od 9 posto. Više od polovice tih funkcionalno nepismenih Francuza bilo je zaposleno, pokazalo je istraživanje.
Statistički podaci o funkcionalnoj nepismenosti ne uključuju one s poteškoćama u učenju ili čitanju ili one koji ne znaju čitati ili pisati drugi jezik, na primjer nedavne imigrante. To su zasebna pitanja koja imaju svoje programe i rješenja. Funkcionalna nepismenost predstavlja jedinstvene probleme; oboljeli koriste mnoge tehnike kako bi sakrili svoju nepismenost i često osjećaju sram ili neugodu što ih sprječava da traže dostupna rješenja. Stručnjaci to povezuju s nepismenošću, nesklonošću čitanju čak i među pismenim ljudima. Mnogi funkcionalno nepismeni ljudi mogu smatrati da nema potrebe za stjecanjem pismenosti u kulturama u kojima su informacije široko dostupne u audio-vizualnim formatima kao što je televizija.
Stručnjaci kažu da se funkcionalna nepismenost može spriječiti naporima koji počinju u ranom djetinjstvu. Djeca čiji roditelji potiču čitanje i sami su aktivni čitatelji vjerojatnije će prihvatiti pismenost. Taj proces treba započeti još prije početka školovanja i nastaviti kroz djetetov život. Odrasle osobe koje se suočavaju s vlastitom nepismenošću treba poticati da traže programe obrazovanja i osposobljavanja namijenjene njihovim dobnim skupinama. Emocionalna podrška prijatelja i članova obitelji može ukloniti stigmu traženja takve pomoći.