Ganserov sindrom je disocijativni poremećaj za koji se prije smatralo da je lažni poremećaj, gdje pacijent pokazuje simptome fizičke ili mentalne bolesti kada nema stvarnog stanja. Sindrom je vrlo rijedak i prvenstveno pogađa muškarce. Prvi put ga je primijetio kod zatvorenika, a izvijestio ga je 1898. njemački psihijatar Sigbert Ganser, po kojem je sindrom i dobio ime.
Pacijenti s dijagnozom Ganserovog sindroma prolaze kroz kratka razdoblja neredovitog ponašanja, što može uključivati halucinacije, opću zbunjenost i privremenu paralizu. Najčešći simptom je davanje približnih odgovora na jednostavna pitanja, poput odgovora “pet” na pitanje koliko nogu ima pas. To se razlikuje od nekih poremećaja koji uzrokuju da pacijenti odgovaraju na potpuno besmislen način jer pacijent daje odgovor usko povezan s pitanjem, pokazujući da razumije vrstu pitanja koja mu se postavlja.
Pacijenti s Ganserovim sindromom često se ne sjećaju što su rekli ili učinili tijekom razdoblja čudnog ponašanja. Iako je točan uzrok Ganserovog sindroma nepoznat, mnogi psihijatri i drugi stručnjaci za mentalno zdravlje vjeruju da se javlja kao odgovor na ekstremno stresna stanja. Simptomi se često spontano povlače u roku od nekoliko dana nakon što se pacijent ukloni iz situacije koja izaziva.
Specifičan medicinski tretman za Ganserov sindrom obično nije potreban, iako se pacijenti pomno nadziru tijekom simptomatskih razdoblja kako bi se osiguralo da se ne dovedu u opasne situacije. Pacijenti često prolaze kroz terapijske sesije kako bi pomogli stručnjacima za mentalno zdravlje identificirati što je izazvalo pojavu simptoma. Terapija se također usredotočuje na rješavanje svih temeljnih problema koji su mogli uzrokovati da se situacija pokrene, kao što je ekstremna mentalna reakcija, te na podučavanje pacijenta zdravim tehnikama za ublažavanje stresa.
Pacijenti s Ganserovim sindromom mogu patiti od drugih psihičkih problema, uključujući depresiju i poremećaje osobnosti. Sindrom ne proizlazi iz drugih mentalnih poremećaja, ali osobe s drugim problemima mentalnog zdravlja mogu imati veću vjerojatnost da će razviti Ganserov sindrom. Liječnici često imaju poteškoća s dijagnosticiranjem sindroma kod pacijenata zbog kratke prirode simptoma i mogućnosti da pacijent izmišlja simptome kako bi privukao pozornost ili kao odgovor na mentalno ili emocionalno stresnu situaciju.
Druga mentalna i fizička stanja također mogu biti odgovorna za simptome slične onima koji karakteriziraju Ganserov sindrom. Zbunjenost i besmisleni odgovori na osnovna pitanja često se viđaju kod pacijenata koji su pretrpjeli ozljede mozga, moždani udar ili napadaje. Bolesnici s demencijom također mogu pokazivati slične simptome i ne sjećati se što se dogodilo tijekom stanja zbunjenosti ili halucinacije.