Gardnerov sindrom je poremećaj povezan s debelim crijevom. Kod ove vrste poremećaja debelog crijeva, postoji niz polipa pronađenih u organu, zajedno s tumorima koji se razvijaju prekovremeno. Smatra se da je porijeklo ove vrste stanja genetske prirode i može povećati potencijal za razvoj raka debelog crijeva.
Zdravstveno stanje je nazvano po Eldonu J. Gardneru, profesoru koji je prvi identificirao i definirao sindrom 1951. Iako je istraživanje otkrilo više informacija o Gardnerovom sindromu od tada, osnove onoga što je Gardner prvi predstavio još uvijek su istinite. Mnogi od dobitaka u znanju o ovoj vrsti poremećaja debelog crijeva nastali su kako je moderna medicina shvatila ulogu genetike u prijenosu bolesti i zdravstvenih problema s jedne generacije na drugu.
Postoji nekoliko znakova i simptoma koji mogu ukazivati na prisutnost Gardnerovog sindroma. Zubi često služe kao jedan od najčešćih simptoma Gardnerovog sindroma. Kada je stanje prisutno, može doći do brojnih impaktiranih zuba, kao i prisutnosti osteoma u predjelu čeljusti.
Još jedan od najčešćih simptoma Gardnerovog sindroma je upala debelog crijeva koja se očituje teškoćama u eliminaciji otpada, osjećajem sitosti tijekom dugog vremenskog razdoblja i razvojem ponavljajuće niske temperature. Kako se polipi i tumori počnu povećavati, simptomi će postati izraženiji. Ako se ne liječi, stanje može uzrokovati oštećenje crijeva općenito, kao i postaviti pozornicu za širenje tumora na druge dijelove tijela.
Postavljanje dijagnoze Gardnerovog sindroma obično uključuje testove koji omogućuju procjenu stanja debelog crijeva. Nakon što se otkrije prisutnost polipa i tumora, često je potrebno upotrijebiti neku vrstu operacije kako bi se osigurali uzorci i testirali da se vidi jesu li benigni ili maligni. Danas se uzorci često mogu osigurati minimalno invazivnim tehnikama. Ovisno o nalazima, liječnik može odlučiti pratiti stanje neko vrijeme ili zakazati operaciju za uklanjanje tumora i polipa prije nego što počnu utjecati na druge organe.
Danas se Gardnerov sindrom ne promatra uvijek kao posebno stanje. Češće se smatra da je sindrom varijanta oblika stanja poznatog kao obiteljska adenomatozna polipoza ili FAP. Ipak, stanje ima potencijal dovesti do razvoja raka u debelom crijevu i drugim dijelovima tijela, činjenica koja neke zdravstvene djelatnike navodi da sindrom i dalje klasificiraju kao zasebnu zdravstvenu bolest.