Zatvaranje vlade je proces u kojem federalni zaposlenici i institucije moraju obustaviti rad bez plaćanja na neodređeno vrijeme zbog nedostatka dogovora od strane predstavnika Kongresa o tome kako platiti te usluge u saveznom proračunu. Američka vlada nudi najistaknutiji primjer vladinih postupaka zatvaranja, gdje je doživjela pet takvih zatvaranja od 2011. godine, a sva su se dogodila u kasnom 20. stoljeću. Državna potrošnja SAD-a raspoređuje se na temelju fiskalne godine kao i mnogi korporativni proračuni, a proračun mora biti odobren za narednu godinu do roka 30. rujna kako bi se izbjeglo zatvaranje vlade.
Tri incidenta s zatvaranjem vlade koja su se dogodila u povijesti SAD-a bila su prilično mala. One koje su se dogodile 1981. i 1984. trajale su manje od jednog dana, iako su svaki put zapravo otpustile 400,000 do 500,000 federalnih radnika. Zatvaranje koje se dogodilo 1990. trajalo je nešto dulje, budući da se dogodilo tijekom trodnevnog saveznog praznika na vikend Kolumbovog dana, no većina saveznih radnika imala je slobodno za praznike i proces nije izravno utjecao.
Dva najozbiljnija zatvaranja vlade u povijesti SAD-a od 2011. dogodila su se između 1995. i 1996. godine. Politički ćorsokak u vezi s fiskalnom politikom između Bijele kuće pod kontrolom demokrata i Kongresa pod kontrolom republikanaca u to vrijeme oko načina financiranja potrošnje za Medicare i javnost usluge poput obrazovanja i zdravstva dovele su do gašenja. Vlada je u početku prestala s radom raznih odjela 14. studenog 1995., a to je nastavilo eskalirati u travnju 1996. Proces je doveo do široko rasprostranjene obustave mnogih bitnih državnih usluga, kao što su kašnjenja za umirovljenike i osobe sa zdravstvenim potrebama koji se prijavljuju za isplatu socijalnog osiguranja i Financiranje Medicarea, obustava čišćenja toksičnih mjesta za otpad i zaustavljanje usluga američkim veteranima. Politika vlade SAD-a je, međutim, zadržati osnovne usluge kao što su one u Oružanim snagama i kontrola zračnog prometa tijekom obustave rada, iako ti zaposlenici možda neće biti plaćeni tijekom vremenskog razdoblja.
Prekidanja stvaraju povećano opterećenje za državni proračun zbog činjenice da zaposlenici na otkazu na kraju budu plaćeni za vrijeme koje su bili odsutni, iako u tom razdoblju nisu obavljali nikakav posao. To također može rezultirati gubitkom prihoda za vladu, jer su objekti koji donose savezni prihod, kao što je služba za nacionalne parkove, privremeno zatvoreni. Međutim, zatvaranje vlade ne uključuje nužno sve savezne podružnice odjednom, a unutar SAD-a odluku o tome koje će se službe prvo zatvoriti donosi Ured za upravljanje i proračun (OMB).
Kongres SAD-a donosi odluke o proračunu za porezne razine i način upravljanja državnim dugom putem izvješća koje mu dostavlja Generalni računovodstveni ured (GAO) osnovan 1921. godine, a nedavno preimenovan u Ured za odgovornost vlade (GAO). Kako državni dug u SAD-u raste, vjerojatno će se povećati incidencije zatvaranja vlade, a jedan slučaj je usko izbjegnut sporazumom o proračunu u posljednjem trenutku u američkom Kongresu u ožujku 2011. Rok u ovom slučaju bio je ožujak zbog činjenica da su privremeni nacrti zakona o potrošnji doneseni od prošlog rujna kako bi vlada održala funkcioniranje dok je bio razrađen dugoročni sporazum o proračunu. Zaustavljanje također ima tendenciju da utječe na sve veći broj pojedinaca što duže traje. Incident u SAD-u iz 1995. godine na kraju je doveo do otpuštanja preko 800,000 federalnih zaposlenika i neizmjernog broja neovisnih izvođača koji rade za saveznu vladu, ali se službeno ne računaju u takvim statistikama.