Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD) je psihološko stanje koje pripada obitelji anksioznih poremećaja, psiholoških poremećaja koje karakteriziraju anksioznost kao ključno obilježje. Ljudi mogu razviti generalizirani anksiozni poremećaj u bilo kojoj dobi, pri čemu je stanje oko dva puta češće kod žena nego kod muškaraca. Postoji niz tretmana koji se mogu koristiti za rješavanje ovog stanja, ovisno o specifičnostima pacijenta, i nema razloga za bolovanje od GAD-a bez liječenja.
Osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem doživljavaju stalne osjećaje brige i tjeskobe koji nisu nužno usmjereni na određenu stvar. Možda se osjećaju kao da moraju biti stalno spremni za katastrofu ili katastrofu, naglašavajući sve, od novca do društvenih situacija. Neki ljudi razviju napade panike i druge znakove ozbiljnog stresa, a oni zauzvrat mogu biti uzrok tjeskobe, jer se pacijent može osjećati neugodno u javnosti jer je zabrinut da će razviti napad panike.
Osim anksioznosti, bolesnik može razviti umor, nesanicu, nemir, nestrpljivost, glavobolju, mučninu, povraćanje, pretjerano znojenje i razdražljivost. Za neke pacijente razina anksioznosti može biti relativno niska, ali kod drugih generalizirani anksiozni poremećaj uzrokuje razornu razinu tjeskobe, što otežava pacijentu normalan, aktivan život. Ako to potraje dulje od šest mjeseci, pacijentu je potrebno liječenje. Dijagnozu može postaviti psihijatar, koji pacijentu može ponuditi neke mogućnosti liječenja.
Nekoliko vrsta lijekova može pomoći kod generaliziranog anksioznog poremećaja, uključujući lijekove protiv anksioznosti koji se mogu koristiti za upravljanje anksioznošću i povezanim simptomima, zajedno s antidepresivima, koji mogu pomoći pacijentu da postigne uravnoteženije mentalno stanje. Vjeruje se da GAD nastaje u mozgu, u obliku problema s neurotransmiterima i ravnotežom kemikalija u mozgu, a korištenje lijekova može pomoći u vraćanju normalnije razine tih kemikalija kako bi se pacijent osjećao ugodnije.
Psihoterapija također može pomoći kod generaliziranog anksioznog poremećaja. Seanse s terapeutom mogu pomoći pacijentu da shvati korijenski uzrok anksioznosti i da se pozabavi specifičnim situacijama i problemima, kao što je želja za izlaskom i druženjem s prijateljima. Psihoterapija se može koristiti kao alternativa ili dopuna lijekovima, ovisno o pacijentu i pristupu liječenju pacijentovog psihijatra.