Genetska predispozicija je veća genetska vjerojatnost razvoja određenih stvari, kao što su bolesti, alergije, temperament, određena razina inteligencije ili mnogi drugi primjeri. Treba napomenuti da ljudi s genetskim predispozicijama ne završe uvijek sa stvarima za koje su predisponirani. Dok geni mogu biti pouzdan prediktor određenih elemenata, okoliš ili drugi geni koji nisu identificirani su također važni. Ljudi su predisponirani, ali sigurno neće izraziti gene koje su naslijedili od roditelja.
Genetsku predispoziciju treba promatrati kao različitu od gena koji su uvijek izraženi. Oni koji naslijede gen za Huntingtonovu bolest uvijek će i u konačnici pokazivati znakove bolesti. Žena koja nosi gen koji sugerira da je više izložena riziku od raka dojke nema isto jamstvo. Ima veću šansu da dobije rak dojke od onih u normalnoj populaciji, ali ga možda nikada neće dobiti. Neki geni, poput onog za Huntingtonov, zapravo nisu predispozicije i umjesto toga će djelovati ako su naslijeđeni, bez obzira na sve.
Ova razlika je važna pri analizi genetskog materijala. Moglo bi biti od vitalnog značaja znati hoće li osoba naslijediti ozbiljnu i/ili smrtonosnu bolest, ali postoji burna rasprava oko pitanja prosuđivanja ljudi prema genetskoj strukturi. Geni obiteljske povijesti koji upućuju na veću inteligenciju, veći rizik od srčanih bolesti, povećane šanse za rak ili povećan rizik od mentalnih bolesti nisu uvijek sigurni. Štoviše, ljudi koji nemaju ove genetske ekspresije i dalje bi mogli biti vrlo inteligentni, skloniji srčanim bolestima ili vjerojatno da će dobiti rak ili mentalne bolesti.
Argument priroda/njegovanje leži u središtu rasprava o genetskoj predispoziciji. Okolina igra značajnu ulogu u izražavanju dobrih i loših gena. Osoba koja odrasta u nasilnom kućanstvu možda nije genetski sklona mentalnim bolestima, ali je svakako ekološki sklona tome. Pušač uvelike povećava rizik od raka za okoliš. Čak i čimbenici kao što su kada žene imaju svoju prvu djecu i doje li mogu smanjiti ili povećati rizik od raka dojke.
Jedna od zabrinutosti u vezi s procjenom genetske predispozicije putem testiranja gena je da će se koristiti za diskriminaciju drugih. Zdravstvena osiguravajuća društva mogla bi zahtijevati genetsko testiranje i orezati iz svojih peciva svakoga tko ima gene koji bi ukazivali na povećan rizik od bolesti. Poslodavci bi mogli odbiti zaposliti one kojima bi možda trebalo više slobodnog vremena ako imaju određene bolesti, ili bi mogli pregledati osobe s većom vjerojatnošću inteligencije. Zemlje poput SAD-a potpisale su zakone koji zabranjuju diskriminaciju temeljenu na genetskim čimbenicima, ali kao i kod bilo kojeg drugog oblika diskriminacije, i dalje je moguće prekršiti ili zaobići te zakone.