Genofobija je iracionalan strah od seksa ili spolnog odnosa. Kada se o takvim stvarima raspravlja ili pokušava, stanje može izazvati stanje panike kod genofobične osobe. Simptomi panike mogu uključivati napad panike, ubrzano disanje, ubrzan puls, znojenje, suha usta i nemogućnost dovršetka bilo kakvog čina. Postoji niz razloga zašto ljudi mogu razviti genofobiju, a ponekad će ljudi imati to stanje bez posebnog razloga.
Jasno je da neki od glavnih uzroka mogu biti stvari kao što su prethodni seksualni napad ili povijest seksualnog zlostavljanja. Kada je upoznavanje sa spolnim ponašanjem nasilno ili manipulativno umjesto ugodno, to može pokvariti sve buduće pokušaje spolnog odnosa, ma koliko nježni ili obostrano željeni. Ponekad je uzrok medicinski umjesto da ima veze s prethodnim zlostavljanjem.
Muškarci koji su patili od čestih napadaja erektilne disfunkcije mogu razviti strah od bilo kakvog seksualnog kontakta u obliku straha od neuspjeha. Žene koje imaju zdravstvene probleme zbog kojih je seks bolan mogu se također početi bojati spolnog odnosa. Povremeno ne postoji poznati uzrok ili je razvoj fobije mogao biti potaknut tijekom djetinjstva kada su djeca bila izložena eksplicitnom seksualnom vizualnom materijalu na TV-u, u knjigama ili u filmovima.
Treba razumjeti da ovaj poremećaj izaziva oštru reakciju na ideju seksa i na svaki pokušaj seksualnog ponašanja. Ljudi nisu nimalo zabrinuti za spolni odnos. Umjesto toga, razvijaju ekstremnu anksioznost u vezi s tim. To može jako otežati život, pogotovo ako je osoba uključena u vezu s drugom osobom u kojoj bi se inače očekivao spolni odnos. Oni s genofobijom također mogu izbjegavati veze jer se boje seksualne intimnosti, što ih čini vrlo usamljenim.
Kao i kod svake fobije, postoje metode za pomoć u liječenju genofobije. To može uključivati kombinaciju terapije i lijekova, a ljudi bi općenito tražili terapeute koji su psihijatri, psiholozi, licencirani savjetnici ili licencirani klinički socijalni radnici. Također je dobra ideja isključiti potencijalne fizičke uzroke koji stvaraju stanje. Na primjer, ako žena tijekom snošaja osjeća bol, što rezultira strahom od seksa, trebala bi otići na potpuni ginekološki pregled kako bi se utvrdilo da li neki fizički simptomi otežavaju snošaj.
Mnogi lijekovi koji se mogu koristiti za liječenje anksioznosti povezane s genofobijom moraju se propisivati s oprezom, a psihijatar bi mogao biti najbolji izvor za to. Brojni antidepresivi i lijekovi protiv anksioznosti imaju smanjen libido kao nuspojavu. Stoga bi liječnici trebali tražiti te lijekove koji mogu pomoći u liječenju panike bez smanjenja želje za seksom ili smanjenja potencijala za seksualno ispunjenje.
Ono čega bi ljudi trebali biti svjesni s ovim stanjem je da u njemu nema srama. Ovaj strah je kao i svaka druga fobija, i iako je možda teško zatražiti pomoć, liječenje terapijom i eventualno lijekovima može pomoći u rješavanju stanja. Rad s terapeutima i psihijatrima strogo je reguliran zakonima o privatnosti i ljudi ne moraju biti zabrinuti da će bilo koji aspekt njihovog stanja biti podijeljen s drugima.
Druga upotreba izraza genofobija može se odnositi na kritiku društava za koja se smatra da su seksualno potisnuta. Neke kulture su seksualno otvorenije od drugih, a u nekim slučajevima se na kulture poput SAD-a smatra da imaju puritanske poglede i mogu biti označene kao genofobične. Ova dodatna definicija nema mnogo veze sa stvarnom fobijom koja mnogim ljudima može otežati život.