Što je genska terapija adenovirusa?

Adenovirusna genska terapija je znanstvena tehnika koja se koristi za liječenje genetskih poremećaja. Djeluje tako što zamjenjuje ili nadopunjuje abnormalni genetski materijal normalnim genetskim materijalom. Ova tehnika je još uvijek u razvoju i postoji niz izazova koje treba prevladati, kao i etička pitanja koja treba riješiti prije nego što se može široko koristiti.
Adenovirusi su tip virusa koji ljudima uzrokuje respiratorne, crijevne i očne infekcije. Najpoznatiji adenovirus je obična prehlada. Ovi se virusi obično prenose česticama u zraku, kao što su kihanje ili kašalj, ali u genskoj terapiji adenovirusa oni su preciznije ciljani. To se obično radi ubrizgavanjem virusa u osobu ili kombiniranjem virusa s stanicama te osobe u laboratoriju, a zatim ponovnim uvođenjem stanica u osobu.

Virusi se koriste u genskoj terapiji jer su evoluirali da učinkovito i brzo dostave svoj genetski materijal živim stanicama. Genska terapija iskorištava tu činjenicu i koristi viruse koji obično izazivaju infekcije ljudima da bi im umjesto toga dali normalan genetski materijal. To se postiže genetskim inženjeringom virusa kako bi se uklonio njegov prirodni genetski materijal i zamijenio nečim drugim. Adenovirus se koristi kao vektor, koji se također naziva i nositelj, u genskoj terapiji adenovirusa, ali drugi virusi, kao što su retrovirusi i herpes simplex virus, također se koriste za gensku terapiju.

Genska terapija adenovirusa, kao i druge vrste genske terapije, još uvijek su eksperimentalna tehnika, a potrebno je još puno istraživanja i razvoja prije nego što postane uobičajeno liječenje bolesti i genetskih poremećaja. Znanstvenici još uvijek rade na ciljanju specifičnih stanica genskom terapijom adenovirusa i stvaranju dugoročnih rezultata. Vlastita obrana tijela može uzrokovati probleme u liječenju ako imunološki sustav napadne adenovirus i učini ga neučinkovitim ili pretjerano reagira do te mjere da uzrokuje opasnu upalu. Poremećaji uzrokovani jednim genom najbolji su kandidati za gensku terapiju jer je ciljanje više gena puno kompliciranije i teže.

Još se sa sigurnošću ne zna hoće li genska terapija adenovirusa biti siguran tretman za opću populaciju ili kakve zdravstvene rizike može nositi. Postoje i etička pitanja koja okružuju ovaj tretman, uključujući pitanje o tome tko odlučuje koji se geni smatraju normalnim ili abnormalnim, te trebaju li se sve invalidnosti i poremećaji izliječiti i spriječiti. Genska terapija također je trenutno vrlo skupa, što otvara pitanje različitog pristupa liječenju na temelju prihoda. Ovo istraživanje pomno je regulirano kako bi se osiguralo da se radi sigurno.