Geokodiranje je metoda razlikovanja jedne vrste geografskih informacija od drugih geografskih informacija. Korištenjem poznatih lokacija, kao što su adrese ulica ili informacije o imovini, moguće je ekstrapolirati koordinate. Te koordinate se zatim mogu dodati u globalni sustav pozicioniranja ili navigacije. Geokodiranje je od vitalnog značaja za određene vrste modernih sustava za hitne slučajeve i decentralizirane navigacijske platforme. Geokodiranje je, međutim, izazvalo kontroverze oko određenih metoda njegove uporabe.
Geokodiranje općenito funkcionira putem dvije metode, interpolacije i triangulacije. Interpolirana lokacija je uobičajena kada se radi o gradovima i adresama. Ako je adresa potrebna, a sustav već zna adresu s obje strane u istoj ulici, može upotrijebiti te podatke da pronađe traženu lokaciju. Budući da su brojevi adresa zadana udaljenost jedna od druge i izmjenjuju se niz ulicu, program jednostavno izračuna koliko brojeva je tražena adresa od poznatih adresa. Zbog toga mnogi globalni sustavi pozicioniranja (GPS) posebno ciljaju raskrižja.
Interpolacija je uobičajena u sustavima za hitne reakcije. Ovi sustavi znaju adresu pozivatelja iz računalnog sustava. Adresa se zatim unosi u sustav geokodiranja gdje se druge poznate adrese koriste za pronalaženje njenih koordinata. Te se informacije zatim unose u navigacijski sustav koji šalje hitnu ekipu kamo trebaju ići. Mobiteli koriste obrnuto geokodiranje — ono daje koordinate, a softver pronalazi njegovu lokaciju.
Druga uobičajena metoda je triangulacija. Ova metoda se obično koristi na mjestima gdje nema linearnih spojnih točaka. U ovom slučaju, točna lokacija određuje se preko drugih obližnjih mjesta. Softver uzima obližnje poznate koordinate i triangulira poziciju novog mjesta. Što više obližnjih lokacija sustav poznaje, to su rezultati točniji.
Geokodiranje temeljeno na triangulaciji uobičajena je značajka u većini ručnih GPS prijamnika. Ovi sustavi koriste čip unutar jedinice za pronalaženje osnovnih koordinata. Te se koordinate zatim provjeravaju pomoću triangulacije drugih poznatih koordinata u tom području. Ovaj oblik geokodiranja također dobro funkcionira pri planiranju izleta u divljinu, jer se koordinate mogu identificirati prije ulaska u područje što omogućuje lakšu navigaciju do željenog odredišta.
Geokodiranje, posebice interpolacija, omogućuje korisnicima da dobiju iznenađujuću količinu osobnih podataka. Korištenjem ovih sustava, u kombinaciji s drugim otvorenim bazama podataka, postaje moguće vrlo jednostavno pratiti osobu. To je osobito uobičajeno za pojedince koji su počinili kaznena djela za koja je potrebna lokalna registracija. Kao rezultat toga, nekoliko nadzornih skupina smatra da geokodiranje i mnogi drugi geografski sustavi zadiru u privatnost ljudi i trebaju strože propise.