Geolokacija je opći pojam koji se koristi za opisivanje sposobnosti pronalaženja fizičke lokacije objekta u svijetu. Primjeri objekata s informacijama o lokaciji za praćenje uključuju mobitele, uređaje globalnog sustava pozicioniranja (GPS) i računala s aktivnim internetskim vezama. Tehnologije geolokacije mogu se koristiti za pronalaženje nestalih osoba, prikupljanje podataka o korisnicima weba ili snimanje nečije osobne lokacije na stranicama društvenih mreža. Društvene mreže koje koriste geolokacijsku tehnologiju uključuju Foursquare i whrrl.
Računala povezana s internetom često se mogu locirati putem svojih adresa internetskog protokola (IP). IP adresa je brojčani kod koji često identificira korisnikovog pružatelja internetskih usluga (ISP) i njegovu lokaciju te ga također može identificirati svom ISP-u. Korisnici koji žele povećati internetsku privatnost i smanjiti mogućnost geolociranja putem IP-a mogu koristiti proxy za navigaciju webom. Proxy poslužitelj je hardverski uređaj ili softverski program koji preusmjerava internetske zahtjeve, dajući različite IP i računalne informacije od onih koje bi inače emitiralo računalo.
Korištenje kreditne kartice može se pratiti kao oblik geolokacije. Kada osoba nestane, a njezine kreditne kartice pokazuju aktivnost na određenom području, vlasti se često usmjeravaju na potragu i traže tragove na mjestima na kojima se pristupilo kartici. Ova se tehnologija također može koristiti za praćenje aktivnosti kupnji na ukradenim kreditnim karticama.
U hitnim slučajevima koji zahtijevaju spašavanje, planinar može koristiti geolokacijski softver na mobilnom telefonu kako bi prenio svoju lokaciju hitnim službama. Ako se planinar izgubi, geolokacija ponekad može pomoći u pronalaženju planinara putem njezina telefona, koristeći tehnologiju geolociranja koja može pomoći u praćenju puta nestalog planinara. Neki modeli telefona mogu se aktivirati za potrebe geolokacije čak i ako nisu uključeni.
Iako geolociranje može biti od pomoći u mnogim slučajevima, ono također dolazi sa svojim problemima. Većina vrsta geolokacijske tehnologije smatra se malo netočnim s obzirom na određivanje lokacije. Ovi uređaji često prate korisnikovu opću lokaciju, ali granica pogreške može se kretati od oko 328 stopa (100 metara) do 1.5 milje (2.4 kilometra), što može zakomplicirati pronalaženje geolociranih signala za pomoć. Čimbenici koji mogu utjecati na točnost geolociranja uključuju atmosferske uvjete, radio smetnje i lošu kvalitetu signala. Loša kvaliteta signala u GPS sustavu može nastati kao posljedica nedostatka dostupnih satelitskih veza, osobito ako se korisnik nalazi na udaljenoj lokaciji koja bi mogla biti izvan dometa uobičajenog područja pokrivenosti satelitom.