Gerontokracija je društvo u kojem dominiraju stariji. U gerontokraciji, ljudi koji su znatno stariji od većine stanovništva imaju većinu političke moći, a također imaju tendenciju da dominiraju tvrtkama, institucijama i organizacijama. U nekim slučajevima, gerontokracija može biti izuzetno stabilna, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu vođa nacije, ali kada društva prolaze kroz brze promjene, gerontokracije se često bore držati korak, jer ovom obliku vladavine obično nedostaje fleksibilnosti.
Povijesno gledano, brojne su vlade bile gerontokracije, zahvaljujući njegovanju poštovanja prema starijima. U suvremenom svijetu, najistaknutije gerontokracije su vlade komunističkih nacija, gdje se nečiji utjecaj i moć ocjenjuje prema duljini vremena provedenog u Komunističkoj partiji. Kao rezultat toga, moć u ovim nacijama je u velikoj mjeri koncentrirana u rukama starijih osoba.
Rečeno je da je gerontokracija društvo u kojem “vrlo stare ljude zamjenjuju starci”, što je prilično prikladan opis. Mnoge gerontokracije imaju političke i društvene sustave u kojima moć raste s godinama, kao u komunističkim društvima, stvarajući situaciju u kojoj mlađi ljudi ne mogu preskočiti na pozicije moći. To ima tendenciju da obeshrabruje inovacije i vizionare, koji su do trenutka kada stvarno dođu na vlast potpuno ogrezli u birokraciji.
Starije osobe u gerontokraciji ne moraju nužno biti na službenim vodećim pozicijama, ali definitivno kontroliraju moć u svojim nacijama. Mogu djelovati kao savjetnici javnim dužnosnicima ili raditi iza kulisa na suptilnije načine, a njihov je utjecaj obično vrlo lako vidjeti i osjetiti. U društvu u kojem vlast imaju vrlo stari, vrlo mladi su često teško diskriminirani.
Jedan od problema s gerontokracijom, osim nepoštene ravnoteže moći, jest to što stariji vođe imaju tendenciju da postanu vrlo postavljeni na svoj način i fiksirani na specifične načine djelovanja i razmišljanja o stvarima. Kao rezultat toga, oni sporo djeluju kao odgovor na nove društvene trendove, prijetnje i globalna pitanja. U nekim slučajevima, to može učiniti društvo stabilnijim, osiguravajući da vlada ne puše ni najmanjim vjetrom, ali također može u konačnici uzrokovati probleme, jer lideri postaju nefleksibilni i ne žele uzeti u obzir slabosti svojih nacija.