Geštalt princip percepcije je koncept da ljudski um vidi obrasce u nepotpunim reprezentacijama objekata ili koncepata i sposoban je odbiti prirodu cjeline iz tih obrazaca. To je u izravnoj suprotnosti s pristupom atomizma u psihološkoj teoriji, koji kaže da se ljudska percepcija temelji na sposobnosti da razbije koncepte ili objekte na temeljno osnovne dijelove koji se mogu identificirati. Psihologija je prvi put intenzivno proučavala vrste percepcije za ljudski um krajem 19. stoljeća, a geštalt princip percepcije pojavio se u to vrijeme kako bi osporio atomizam. Dvadesetih godina prošlog stoljeća promovirali su ga poznati mislioci kao što su Johann von Goethe, Ernst Mach i Max Wertheimer. Najosnovniji od temeljnih gestalt principa je da ljudski um percipira značenje na temelju višeg moždanog konteksta onoga čemu svjedoče njegova osjetila više nego što se oslanja na puni osjetilni sadržaj koji se nalazi pred njim.
Način na koji ljudski um postiže perceptivnu organizaciju svoje okoline može ostati nepotpuna misterija na neodređeno vrijeme, iako psihologija od 2011. ima temeljno razumijevanje kako funkcionira. Gestalt principi temelje se na četiri osnovne premise o tome kako ljudi razmišljaju. One uključuju ideje sličnosti, nastavka, blizine i zatvaranja.
Koncept sličnosti znači da ljudski um grupira predmete i pojave koje imaju osnovne zajedničke osobine i vidi više veze među njima zbog kojih se pojavljuju kao jedinstvena cjelina. Nastavak uključuje vizualnu osobinu u kojoj se oko navodi da slijedi određeni obrazac do kraja kako bi pronašlo značenje u objektu, koji se često temelji na jednostavnim linijama ili krivuljama prisutnim u prirodnom i čovjekovom okruženju. Blizina je povezana s nastavkom i sklonost razmišljanju da se grupiraju objekti koji su fizički blizu jedan drugom kao dijelovi veće cjeline, kao što je niz malih blokova poredanih jedan pored drugog koji se smatra da čine jedan veći blok.
Zatvaranje je jedan od temeljnijih aspekata gestalt principa percepcije, koji kaže da um u biti “ispunjava praznine” kada se promatra nepotpuna slika ili obrazac. Um ima tendenciju dati nepotpunosti veće značenje, djelomično temeljeno na pretpostavkama iz sjećanja i iskustva o tome što bi bili elementi koji nedostaju. Također postoji prirodna tendencija ljudske percepcije da se um orijentira u okruženju na temelju smjerova gore i dolje, koji se nazivaju lik i tlo. Objekti se razlikuju od platforme na kojoj se pretpostavlja da počivaju ili pozadine na koju su postavljeni. Ova je tendencija toliko urođena geštalt principu percepcije da, kada se perspektiva ukloni, kao što je u bestežinskom okruženju u svemiru ili pod vodom, ljudski um može postati dezorijentiran i zbunjen.
Zgodan način da zamislite kako se dvije suprotstavljene teorije atomizma i geštalt principa percepcije razlikuju je razmatranje kako netko “vidi” stablo. Atomistički pristup navodi da netko prvo vidi pojedinačne komponente – lišće, grane, deblo i tako dalje – a zatim ih sve skupi u umu kako bi shvatio da je to drvo. Geštalt princip percepcije kaže da se prvo vidi cijelo drvo, čak i ako mu značajni dijelovi nedostaju iz vidokruga ili su izobličeni, a njegove pojedinačne komponente poput lišća ili ploda nisu obično ili odmah prisutne na svjesnoj razini.