Giclee printmaking je tehnički proces za proizvodnju likovnih grafika. Rani računalni i digitalni procesi ispisa bili su neadekvatni za stvaranje otisaka umjetničkih djela muzejske kvalitete. Umjetnici su ubrzo otkrili ugodnu alternativu koristeći vrhunske pisače koje zapošljava izdavačka industrija. Iako je to umjetnicima omogućilo veću kontrolu nad reprodukcijama njihovih djela, nije se dobro složilo s nekima koji su prezirali korištenje računala i pisača kao previše uobičajeno. Izraz giclee printmaking je skovan kako bi se ovim novim vrstama otisaka dao elegantniji i elegantniji dojam.
Umjetnici mogu provesti tjedne, mjesece ili čak godine na jednoj slici ili drugom umjetničkom djelu. Estetski rezultati mogu oduzimati dah, ali financijski rezultati mogu stvoriti poteškoće. Čak i ako se umjetničko djelo prodaje po visokoj cijeni, umjetnik nakon te pojedinačne prodaje često ne vidi nikakav drugi prihod od djela. Umjetnici su desetljećima kompenzirali prodajući reprodukcije svojih popularnijih ili ostvarenih djela. Te se reprodukcije često nazivaju jednostavno otiscima.
Tradicionalni procesi grafike kao što je litografija imali su nedostatke. Reprodukcija boja često je bila neprecizna, a grafike su se morale proizvoditi masovno, što znači da su ih umjetnici morali kupovati na veliko i pronaći način za sigurno pohranjivanje neprodanih primjeraka. Rani digitalni tisak bio je još gori, jer je proces bio neprikladan za reprodukciju visokokvalitetnih umjetničkih djela, a tinta je s vremenom brzo izblijedjela. Kasnih 1980-ih, alternativa je pronađena u vrhunskim pisačima koje su izdavači koristili za izradu točnih duplikata svojih knjiga za potrebe lekture i kontrole kvalitete. Ovo je bilo podrijetlo grafike giclee.
Ti su pisači bili jednako prikladni za stvaranje visokokvalitetnih reprodukcija slika, fotografija i drugih umjetničkih djela. Mogli su ispisivati na bilo kojoj površini, koristeći inkjet za stvaranje finih detalja, a nisu gubili kvalitetu slike čak ni na vrlo velikim ispisima. Ubrzo su dodane dugotrajne arhivske tinte, što znači da su umjetnici mogli stvarati otiske muzejske kvalitete, čak i djela koja su nastala na računalu. Glavni nedostatak bio je taj što je svijet umjetnosti često vrtio nos na računalno generiranu umjetnost, smatrajući je grubom i pješačkom. Godine 1991. grafičar Jack Duganne skovao je pojam giclee koji elegantno zvuči (izgovara se zhee-clay) kako bi prevladao tu odgovornost, temeljeći ga na francuskom izrazu za inkjet mlaznicu.
Giclee printmaking je od tada postao standard za visokokvalitetne umjetničke reprodukcije. Napredak u tehnologiji učinio je pisače pristupačnima za umjetnike, koji mogu ispisati onoliko ili manje ispisa koliko im je potrebno. Izraz giclee printmaking još uvijek ima neke kontroverze među umjetnicima, koji su po prirodi izrazito individualistički. Neki smatraju da je to pretenciozan izraz za ono što je u biti jednostavan tehnički proces. Druge odvraća upotreba riječi u Francuskoj kao žargonskog izraza koji znači nalet, što baš i ne prenosi osjećaj elegancije.