Pisci i govornici prvenstveno koriste glagole za označavanje vrste radnje, kao što je “letjeti” ili za označavanje općeg stanja postojanja poput “živjeti”. Posebna vrsta glagola, poznata kao kopula ili glagol povezivanja, opisuje subjekt rečenice, obično kroz izraz “biti” na engleskom. Glagoli djeluju kao jedan od osnovnih građevnih blokova rečenice u mnogim jezicima; većina gramatičkih engleskih rečenica zahtijeva barem jednu imenicu koja djeluje kao subjekt i predikat koji obično uključuje jedan ili više glagola.
Oblik i funkcija glagola
Unutar rečenice glagol obično ima ili infinitiv ili konjugirani oblik. U engleskom obliku infinitiv obično uključuje riječ “to”, kao što je “trčati” ili “skočiti”. Konjugirani glagoli, međutim, ispuštaju riječ “do” i imaju oblike kao što su “trči” i “skočio” u “On trči svaki dan” ili “Ona je preskočila prepreku”. Ti se konjugirani oblici obično mijenjaju ili mijenjaju na neki način kako bi ukazali na nešto o rečenici čiji je glagol dio, kao što je “napetost” ili “glas”. Pravila za konjugaciju razlikuju se od jezika do jezika, ona koja slijede jednostavno pravilo konjugacije nazivaju se “pravilnim”, dok su ona koja nisu “nepravilna”.
U smislu funkcije, glagoli unutar rečenice pružaju radnju ili povezuju jednu ideju s drugom. Korištenje akcijskih glagola kao što su “trčati”, “hodati” i “plivati” ukazuje na ono što subjekt rečenice radi, kao što je “On trči” ili “Mačka spava”. Kopula, s druge strane, povezuje dvije ideje tako što ih izjednačava, kao što je “On je moj učitelj” ili “Auto je bio crven”. U svakoj upotrebi, ovi glagoli obično dolaze iza subjekta rečenice, na koji se odnose ili opisuju.
Primarni i pomoćni glagoli
Primarni glagoli izražavaju glavnu radnju ili odnos unutar rečenice. U frazi “On trči” riječ “trči” označava radnju. Pomoćni glagoli, s druge strane, daju sekundarne informacije ili pomažu u konjugaciji primarnih glagola. Na primjer, riječ “bio” u rečenici “Išao je u trgovinu” pomoćna je za primarni glagol “ide” i konjugira ga u novo vrijeme.
Aktivni i pasivni glas
“Glas” označava fokus glagola. Najosnovnija razlika leži između aktivnih rečenica usmjerenih na subjekt kao što je “Skuhao sam brokulu” i pasivnih ili objektno usmjerenih rečenica kao što je “Brokulu sam skuhao”. Ljudi općenito smatraju aktivni glas privlačnijim i jačim u pisanju od pasivnog glasa, a pisci često stvaraju aktivne rečenice pravilnim rasporedom subjekta, objekta i glagola unutar njega.
Različite vrste konjugacije i fleksije
“Napeto” označava vrijeme u kojem se radnja odvija. U engleskom se to obično razlikuje između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Na primjer, skretanje glagola u sljedećim rečenicama stvara tri različita vremenska stanja: “Žena je sjedila na stolici” ili “Žena sjedi na stolici” ili “Žena će sjediti na stolici”. Neki jezici malo razlikuju preko fleksije, umjesto toga koriste prilozi ili pomoćne riječi; Engleski se zapravo ne mijenja između sadašnjeg i budućeg vremena, ali koristi pomoćno sredstvo za promjenu iz “sjedi” u “sjedit će”.
“Aspekt” opisuje nešto o prirodi glagola. Time se može razlikovati progresivni i neprogresivni, na primjer izmjenjivanje rečenice “Ja pokupim kantu” može značiti da netko podiže kantu zauvijek, u određeno vrijeme svaki dan ili samo jednom. Razlikuje statično i dinamičko stanje; određeni događaj za razliku od promjenjive situacije.
“Raspoloženje” daje odnos glagola prema namjeri ili stvarnosti. Engleski ne koristi mnogo raspoloženja, ali koristi indikativ, opisujući činjenice i mišljenje kao u “Ursula je sjela;” imperativ, koji opisuje zapovijed ili zabranu kao u “Ursula, sjedni”; i konjunktiv, koji je prilično otvoren i uključuje zahtjeve poput “Jim je predložio Ursuli da sjedne.” Drugi jezici koriste negativno raspoloženje, umjesto da koriste negirajuću riječ poput “ne”, što stvara izjave usporedive s “Ursula ne sjedi”.
Tranzitivnost
Većina rečenica uključuje prijelazne, neprelazne ili povratne glagole. Prijelazni glagoli djeluju na objekt rečenice, kao što je “On je bacio loptu”, u kojem je “On” subjekt, a “lopta” je objekt na koji se djeluje. Neprijelazni glagoli, međutim, jednostavno djeluju bez objekta, kao što je “Mačka je spavala”. Povratni glagoli djeluju na sam subjekt, što se vidi u rečenicama poput “On se bacio niz stepenice”, u kojima prijelazni glagol slijedi objekt koji se odnosi na subjekt.