Zaleđivanje je pravilo u hokeju koje je osmišljeno kako bi spriječilo momčad da pošalje pak duboko u protivničku zonu – što se također naziva “izbacivanje” paka – kako bi se istrčalo vrijeme ili kako bi se izbjeglo igranje obrane. Osim u određenim slučajevima, momčad je kriva za ovo kada igrač na njegovoj ili njezinoj strani središnje crte pošalje pak kraj protivničke gol-crte, a da pak pak ne dodirne drugog igrača ili uđe u mrežu. Ovo se smatra taktikom odgađanja koja prekida tijek igre. Nakon što se dozove icing, održava se buli u zoni obrane ekipe koja je zaledila pak.
Linije hokejaškog klizališta
Na hokejaškom klizalištu postoje crvene i plave linije koje se protežu vodoravno po širini leda i označavaju određena područja klizališta. Linija u sredini klizališta je crvena. Sa svake strane središnje linije nalazi se po jedna plava crta, obično 25 do 30 stopa (15.2 do 18.3 m) od središnje linije, ovisno o specifičnim pravilima koja se koriste. Otprilike 10 do 15 stopa (3.0 do 4.6 m) od svakog kraja klizališta nalazi se linija gola, koja je crvena, a u čijem je središtu prednji dio mreže.
Uobičajeni način upućivanja na prekršaj za glazuru je kada pak prijeđe najmanje “dvije crvene linije” bez dodirivanja, pri čemu je posljednja crvena linija koju prijeđe protivnička gol-crta. Drugim riječima, pak mora proći središnju liniju i protivničku gol liniju da bi se ovaj prekršaj dosudio. Ako pak prijeđe liniju vlastitih golova i središnju liniju momčadi, pak je prešao dvije crvene linije, ali nije prešao protivničku gol-crtu, tako da se ne smatra glazurom.
Varijacije pravila
Različite lige i organizacije imaju malo različite primjene ovog pravila. U Nacionalnoj hokejskoj ligi (NHL), glavnoj profesionalnoj ligi u Sjevernoj Americi, ne poziva se sve dok pak ne prijeđe gol-crtu, a protivnički igrač osim vratara ne dodirne pak svojim štapom. U međunarodnoj igri i u većini europskih liga postoji ono što se zove “no-touch” glazura, u kojoj se prekršaj dopisuje i igra se zaustavlja čim pak prijeđe gol-crtu, bez obzira na to dodirne li ga protivnik.
iznimke
Postoje određeni slučajevi u kojima se glazura neće dosuditi ili će je suci “odbaciti”. To je najčešće kada je momčad u stenografiji — što se događa kada ima više igrača u kaznenom prostoru od svog protivnika. Ako protivnička momčad ima više igrača na ledu – što se zove igranje snage – momčadi s kratkim igrama dopušteno je baciti pak u bilo koje vrijeme s bilo koje točke na ledu.
Tijekom igre jednake snage, kada obje ekipe imaju isti broj igrača na ledu, glazura se može poništiti ako sudac utvrdi da je protivnički igrač mogao dotaknuti pak prije nego što je prešao gol-crtu ili da je prekršaj bio rezultat propusnice koja je propuštena, ali se razumno mogla ispuniti. Ove iznimke sprječavaju obrambenu momčad da zaradi lako buli u blizini protivničkog gola i sprječavaju da napadačka momčad bude strogo kažnjena za pogrešno dodavanje. Namjera je ograničiti prekršaj na slučajeve u kojima je igrač jasno bacio pak duboko u protivničku zonu bez jasnih napadačkih namjera.
Izmjena pravila NHL-a
Pravilo zaleđivanja općenito je uspješno u sprječavanju momčadi da pobjegnu tako što izbacuju pak. Početkom 21. stoljeća, dužnosnici NHL-a smatrali su da će momčad koja je dugo vremena bila zaglavljena u vlastitoj obrambenoj sredini često zaleđivala pak samo kako bi mogla izvući svježe igrače na led kada je utakmica zaustavljena zbog sljedećeg sučeljavanje. Godine 2005. NHL je izmijenio pravilo kako bi navela da petorica igrača na ledu za momčad koja je prekršila moraju ostati na ledu za buli. Ova izmjena pomogla je u smanjenju broja glazurnih kazni tako što je te kazne učinila strožima. Također je pomoglo ubrzanju igre smanjenjem ovih poziva i smanjenjem promjena linija između poziva i naknadnog sučeljavanja.