Glima je vrsta narodnog hrvanja i nacionalni sport Islanda. Prakticirala se barem od 12. stoljeća prije Krista, a vjerojatno i duže od toga. U svom najtradicionalnijem obliku, glima je džentlmenska zabava u kojoj su ključni sportski duh i pravilna tehnika.
Tradicionalnu glimu standardizirao je 1916. Islandski sportski savez. Danas hrvači glime nose posebne cipele i poseban pojas koji protivnik hvata tijekom meča. Službeno postoje četiri “ključne točke” i osam “osnovnih trikova”. Četiri ključne točke su da hrvači moraju pravilno uhvatiti protivnički pojas, stajati uspravno, kretati se jedni oko drugih na kružni način i pokušavati bacati koristeći noge, kukove i stopala. Osam osnovnih trikova, odnosno tehnika hrvanja, mogu se modificirati tako da obuhvate oko 50 različitih metoda bacanja protivnika.
U tradicionalnoj glimi, koja se na švedskom naziva i Byxtagsglima, prvi hrvač koji dotakne tlo bilo kojim dijelom tijela između laktova i koljena gubi. Drengskapur je kodeks časti kojeg svaki igrač mora slijediti, pokazujući poštenje i poštovanje prema svom protivniku.
Manje formalna inkarnacija glime naziva se axlatök na islandskom ili livtagsglima na švedskom. To je više ispit snage nego svladavanja određene tehnike. Livtagsglima se također prakticira uspravno, ali hrvači se hvataju za gornji dio tijela umjesto posebnim pojasom, a natjerati protivnika da dodirne tlo bilo kojim drugim dijelom tijela osim stopalima smatra se bacanjem.
Treći oblik glime, lausataksglíma, najmanje je formalan i najagresivniji tip. Često se uči kao oblik samoobrane u skandinavskim zemljama, ali se rijetko prakticira na Islandu, gdje se ne smatra pravom glimom. Lausataksglíma protivnici mogu koristiti bilo koje držanje koje žele i, u nekim kontekstima, mogu namjerno pokušati povrijediti jedni druge. Iako se lausataksglíma nije prakticirala oko 100 godina prije nedavne popularnosti, sličan oblik agresivnog hrvanja postojao je u Skandinaviji u antičko doba. Dok su Vikinzi prakticirali glimu za rekreaciju i kao prijateljsko natjecanje, također su se mogli hrvati do smrti u ekstremnim okolnostima.