Globalna korporacija je inkorporirana institucija koja djeluje u više od jedne zemlje. Korporacija je samo jedna vrsta poslovanja, ali obično ima strukturu koja pogoduje međunarodnoj ekspanziji. Korporacije se općenito šire u strane zemlje kako bi prodale proizvode većem broju ljudi, zaposlile jeftiniju radnu snagu ili lakše pristupile prirodnim resursima. Porezni zakoni u stranoj zemlji mogu je učiniti i povoljnijom lokacijom za poslovanje.
Osim korporacija, postoje i druge vrste poslovanja. Samostalni poduzetnik je financijski subjekt kojim upravlja i u vlasništvu je pojedinac koji je odgovoran za sve dugove nastale u poslovanju. Partnerstvo je slično samostalnom poduzetniku, ali je u zajedničkom vlasništvu više osoba. Međutim, ni samostalni poduzetnici ni partnerstva vjerojatno neće djelovati na globalnoj razini jer im općenito nedostaje struktura potrebna za velika ulaganja i rast. Korporacija, s druge strane, dobiva pravnu osobnost odvojenu od svojih vlasnika i može dopustiti dioničarima da posjeduju dijelove poslovanja.
Jedan od razloga zašto bi se globalna korporacija mogla odlučiti za poslovanje u novim zemljama je dosezanje novih tržišta. Stanovništvo većine zemalja je malo u odnosu na svjetsko stanovništvo. Nakon što se domaće tržište u potpunosti iskoristi, korporacija se može okrenuti neiskorištenom tržištu u drugoj zemlji. Američka i europska tvrtka za mobitele koja svoje proizvode prodaje u drugim dijelovima svijeta primjer je globalne korporacije koja je tražila taj cilj.
Jeftinija dostupna radna snaga još je jedan motiv za korporaciju da zapošljava radnike u inozemstvu. Iako se većina odluka na visokoj razini može donijeti u matičnoj zemlji korporacije, proizvodni ili radno intenzivni poslovi mogu se prenijeti u manje razvijene zemlje. Rad općenito ne zahtijeva opsežnu obuku, pa je stoga glavni trošak zapošljavanja radne snage plaća po satu. Mnoge zemlje imaju radnike koji će raditi za manje od minimalne plaće razvijenih zemalja. Uštede koje je ostvarila globalna korporacija koja zapošljava jeftiniju radnu snagu predstavljaju ekonomski poticaj za poslovanje u inozemstvu.
Korporacije se također mogu proširiti globalno kako bi pristupile prirodnim resursima s manje prepreka nego u svojim matičnim zemljama. Razvijene zemlje često imaju učinkovite zakone koji reguliraju iskorištavanje prirodnih resursa kao što su nafta, plemeniti metali, drvo i divlji svijet. Mnoge druge zemlje, koje možda imaju korumpirane čelnike koji primaju mito, nemaju tako strogo provođene zakone. Unatoč nekim dodatnim preprekama međunarodnom poslovanju, globalnoj korporaciji možda će biti lakše rudariti, loviti trupce ili loviti ribu u drugim zemljama.