Globalna makroekonomija je analiza makroekonomskih čimbenika s globalne točke gledišta. Takvi makroekonomski čimbenici uključuju aspekte kao što su bruto domaći proizvod (BDP), stopa nezaposlenosti u različitim gospodarstvima, inflacija, vladine kamatne stope, vladine monetarne politike, tečajevi valuta i razne vladine monetarne politike. Globalna makroekonomija je dopuna osnovnoj makroekonomiji na nacionalnoj razini. Sveobuhvatno poznavanje stanja u svjetskom gospodarstvu može se koristiti u sprezi sa statistikama iz nacionalnog gospodarstva za donošenje točnijih zaključaka.
Jedno od područja analize u makroekonomiji je stopa potražnje i ponude u različitim globalnim ekonomijama. Stope potražnje i ponude su važne jer ukazuju na razinu potrošnje dobara i usluga. Kada postoji visoka i održiva razina potražnje za robom i uslugama, to se odražava u razini ponude za zadovoljenje potražnje. Povećana razina potražnje znači da je i razina potrošnje visoka, što dovodi do povećanja razine BDP-a zemlje.
Drugi učinak povećane potrošnje u gospodarstvu je korelativno povećanje razine zaposlenosti kao posljedica veće potražnje za robom i uslugama. Ovaj aspekt globalne makroekonomije mjeri način na koji poduzeća povećavaju više ljudi kako bi im pomogla u praćenju potražnje za robom i uslugama. Kada stopa potražnje padne, stopa nezaposlenosti raste jer poduzeća otpuštaju dio svojih radnika zbog dijela svojih strateških prilagodbi manjoj potražnji i pratećim nižom prodajom.
Takvi čimbenici poput nezaposlenosti i potražnje potrošača utječu na vrste monetarnih politika koje različite vlade nameću kao odgovor na fluktuacije BDP-a uzrokovane makroekonomskim čimbenicima. Ovaj aspekt globalne makroekonomije više se bavi načinom na koji bi takve monetarne politike mogle utjecati na druga gospodarstva u smislu trgovine i deviznih tečajeva. Na primjer, monetarna politika može uključivati devalvaciju nacionalne valute kao odgovor na inflatorna razmatranja uzrokovana pregrijanim tržištem. Takav potez imat će utjecaj na uvoznike i izvoznike u odnosu na vrijednost domaće valute prema raznim stranim valutama.
Neke zemlje mogu povećati ili smanjiti svoje kamatne stope u pokušaju da kontroliraju makroekonomske čimbenike poput potražnje ili potrošnje roba i usluga. Cilj povećanja kamatnih stopa može biti prisiliti potrošače da smanje razinu potražnje kako bi snizili visoke razine BDP-a. Cilj smanjenja može biti potaknuti potrošače da troše više i povećati razinu BDP-a. Kada su kamatne stope niske, potrošači mogu potrošiti više, a to može dovesti do povećanja potražnje za robom iz drugih zemalja, kao i za domaćom robom.