Globalni ljudski kapital je kombinacija obrazovanja, iskustva, osobnih atributa i kompetencija koje su zastupljene u radnoj snazi diljem svijeta i doprinose svjetskim gospodarstvima. Pojam radnika kao važne imovine koja ima mjerljivu ekonomsku vrijednost pokreće razvojne politike koje koriste međunarodne organizacije u manje razvijenim zemljama. Veliki dio međunarodnog prava vrti se oko prava radnika i priznavanja važnosti stvaranja visokovrijednog ljudskog kapitala za zdravlje i stabilnost zemlje.
Analitičari i međunarodne organizacije za gospodarski razvoj mjere potencijal zemlje u razvoju i uspjeh ulaganja kroz ekonomske pokazatelje, kao što je stopa stvaranja ljudskog kapitala. Iako se čini da je to teško izmjeriti, ekonomisti su otkrili da je neuhvatljivi koncept globalnog formiranja ljudskog kapitala zapravo funkcija razvoja lakše mjerljivih čimbenika. Relevantni indeks koji određuje stopu formiranja ljudskog kapitala je Indeks ljudskog razvoja (HDI) koji uključuje podatke o očekivanom životnom vijeku, obrazovnom postignuću i prosječnom individualnom dohotku.
Kako svijet postaje sve manje mjesto i korporacije su u mogućnosti iskoristiti radnu snagu u zemljama u razvoju s nižim životnim standardom, koncept globalnog ljudskog kapitala postaje sve važniji. Veliki dio filozofije koja oblikuje međunarodno radno pravo vrti se oko prava radnika da rastu i poboljšaju svoje živote, da povećaju svoje vještine i iskoriste ispravnu korist od korištenja svojih talenata. Ono što međunarodno pravo nastoji spriječiti je uspostava stalne niže klase, u kojoj radnici u jednoj zemlji dobivaju bagatelu da podrže ekstravagantni način života ljudi u drugim zemljama. Također nastoji spriječiti trajne razlike u ljudskom razvoju, gdje si neke zemlje mogu priuštiti ulaganje u obrazovanje i zdravlje svoje radne snage dok su takva ulaganja izvan mogućnosti drugih zemalja.
U osnovi, koncept globalnog ljudskog kapitala pokušava staviti kvantitativnu vrijednost na radnu snagu u različitim zemljama kako bi se one mogle međusobno uspoređivati i evaluirati. Ove informacije se također prikupljaju kako bi se odredila stopa globalnih promjena i da li naša civilizacija napreduje ili ostaje u stagnaciji. Formiranje ljudskog kapitala u bilo kojoj zemlji može se postići ulaganjem u obrazovanje, zdravstveni sustav ili jačanjem strukture građanskog i obiteljskog života. Mnoge međunarodne nevladine organizacije svojom su misijom educirati i osposobiti ljude kako bi se povećale mogućnosti koje ljudi imaju za rad. To se može dogoditi jer ljudi imaju naprednije kompetencije ili veću sposobnost da rade stvari koje stvaraju ekonomsku vrijednost.