Globalno zagrijavanje je pojava koju karakterizira polagano zagrijavanje površinske temperature zemlje. Osnovno je shvaćanje obično da atmosfera koja neposredno okružuje planet svake godine postaje sve toplija, što zauzvrat dovodi do zagrijavanja površine i kopna i mora. Sam pojam ne podrazumijeva uzrok niti govori o uzroku; nego je to konstatacija činjenice koju većina u znanstvenoj zajednici priznaje kao istinitu i dokazivu. Ono što uzrokuje više neslaganja su rasprave o tome zašto se čini da temperatura raste, koji će potencijalni negativni rezultati vjerojatno rezultirati i što ljudske zajednice mogu ili trebaju učiniti da uspore ili preokrenu trend. Većina teorija tvrdi da su ljudske emisije plina ugljičnog dioksida (CO2), bilo da se radi o industrijskoj preradi ili emisiji vozila, uglavnom kriva, dok druge sugeriraju da je zagrijavanje jednostavno dio prirodnog ritma Zemlje i da će se s vremenom popraviti. Puno istraživanja diljem svijeta posvećeno je toj temi, a to je koncept o kojem se često raspravlja u političkim arenama i istraživačkim institutima diljem svijeta.
Osnovni koncept i podrazumijevana značenja
U svom najosnovnijem smislu, globalno zatopljenje je upravo ono što zvuči – globus, odnosno Zemlja, postaje topliji. Prema većini objavljenih istraživanja, promjena je bila iznimno suptilna; obično se mjeri središnja temperatura zemljine površine i okolne atmosfere kako bi se promijenila samo djelići stupnja svake godine. Međutim, iz godine u godinu to se povećava, što rezultira da je temperatura danas znatno toplija nego prije 100 ili 200 godina.
Sama po sebi ideja toplijeg planeta nije pretjerano loša. Istraživači koji taj fenomen vide kao problematičan obično usmjeravaju svoju pozornost na ukupne učinke promjene temperature, a ne na sam pomak. Toplije površine znače toplije oceane, na primjer, što mijenja biološku raznolikost i staništa brojnim ribama i morskim svijetom; toplije vode mogu značiti i otapanje ledenih kapa, koje podižu razinu mora. Porast razine mora prijeti obalnim zajednicama poplavama i zasićenjem tla, a može utjecati i na veće vremenske obrasce.
Efekt staklenika
Jedna popularna teorija koja objašnjava ovaj fenomen odnosi se na “efekt staklenika”. Plinovi koji čine atmosferu analogni su stakleniku po tome što propuštaju sunčevu svjetlost, a zatim zadržavaju veliki dio topline koja izlazi. Ovaj prirodni fenomen održava Zemljinu površinu toplijom nego što bi inače bila. Međutim, spojevi proizvedeni od strane ljudi koji se redovito ispuštaju u atmosferu posljednjih godina “podebljali su zid staklenika” iznad razina koje se javljaju u prirodi. Kada se to dogodi, izlazi još manje topline, što uzrokuje porast temperature. To se zove zagrijavanje staklenika.
Dok znanstvena zajednica općenito prihvaća globalno zagrijavanje kao dokazan koncept, zagrijavanje staklenika je kontroverznije. Općenito je prihvaćeno da se spojevi proizvedeni od ljudi poput ugljičnog dioksida, metana, klorofluorougljikovodika (CFC) i drugih ispuštaju u atmosferu, ali neki tvrde da nije jasno kako to utječe na promjene temperature.
Posljedice za ozon
Još jedno posebno pitanje koje se obično povezuje i s globalnim zagrijavanjem i zagrijavanjem staklenika je ozon. Ozon je prirodni plin u nižim slojevima atmosfere koji pomaže u zadržavanju topline. Vjeruje se da izgaranje fosilnih goriva stvara još više ozona, a to je jedna komponenta smoga. Kako se ozon stvara, tako se i zarobljena toplina, za koju se većina znanstvenika slaže, povećava učinak staklenika.
Osim toga, ozon igra ulogu u gornjim slojevima atmosfere gdje štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja. Prema većini istraživanja, CFC – isti spojevi proizvedeni od ljudi koji djeluju kao staklenički plin u nižim slojevima atmosfere – uništavaju ozon. To može rezultirati rupama u našem gornjem ozonskom omotaču kao što se vidi iznad Antarktika gdje se hladne temperature, atmosferska cirkulacija i drugi čimbenici kombiniraju kako bi “nacrtali” te ozonske rupe.
Pogled prema budućnosti
Što globalno zatopljenje znači za budućnost, bilo trenutno ili dugoročno, ostaje prvenstveno nepoznato. Znanstvenici mogu nagađati i mnogi njihovi modeli, temeljeni na prošlim aktivnostima, prilično su uvjerljivi; kao i mnoge promjene koje svijet danas doživljava, uključujući ekstremne vremenske obrasce, eroziju obale i otapanje ledenih kapa. No, velik dio prirodnog svijeta je nepredvidiv i bilo je vrlo teško projicirati što će budućnost imati izvan generaliziranih i širokih nagađanja.