globus pallidus je struktura u mozgu koja je uključena u regulaciju voljnog pokreta. Dio je bazalnih ganglija, koji, između ostalog, reguliraju pokrete koji se javljaju na podsvjesnoj razini. Ako je globus pallidus oštećen, može uzrokovati poremećaje kretanja, jer će biti narušena njegova regulatorna funkcija. Mogu postojati slučajevi u kojima je oštećenje namjerno izazvano, kao u postupku poznatom kao palidotomija, u kojem se stvara lezija kako bi se smanjili nevoljni tremor mišića.
Ovo područje bazalnih ganglija prima ulaz iz drugog područja, zvanog striatum, koje ima dva dijela, kaudatnu jezgru i putamen. Ti se podaci usmjeravaju u talamus, bilo izravno ili neizravno. U slučaju interne, jednog područja globusa pallidusa, struktura se može hraniti izravno u talamus. Eksterna, koja leži, kao što se može zamisliti, s vanjske strane ove strukture, hrani informaciju do interne, gdje se može prenijeti u talamus.
Kada je u pitanju regulacija pokreta, globus pallidus ima prvenstveno inhibitorno djelovanje koje uravnotežuje ekscitatorno djelovanje malog mozga. Ova dva sustava dizajnirana su tako da rade u harmoniji jedan s drugim kako bi omogućili ljudima da se kreću glatko, s ujednačenim, kontroliranim pokretima. Neravnoteža može rezultirati drhtanjem, trzajima i drugim problemima s kretanjem, kao što se vidi kod nekih ljudi s progresivnim neurološkim poremećajima karakteriziranim simptomima poput drhtanja.
Bazalni gangliji djeluju na podsvjesnoj razini, ne zahtijevajući svjesni napor za funkcioniranje. Kada netko donese odluku da se upusti u aktivnost kao što je maženje mačke, na primjer, ove strukture pomažu regulirati pokret kako bi bio što glatkiji i reagirali na senzorne povratne informacije. Isto tako, globus pallidus je uključen u stalnu suptilnu regulaciju pokreta što omogućuje ljudima da hodaju, razgovaraju i sudjeluju u raznim drugim aktivnostima s minimalnom razinom ometanja.
Globus pallidus klasificira se kao subkortikalna struktura, koja leži duboko u mozgu. Može se vidjeti u nekim medicinskim slikovnim studijama mozga, kao i u disekcijama u kojima se mozak otvara kako bi se otkrile strukture unutar njega. Funkcije različitih struktura mogu se istaknuti korištenjem mrlja koje se vežu na različite vrste tkiva ili kemikalija pronađenih u mozgu, omogućujući ljudima da jasno razlikuju strukture koje bi inače bilo teško identificirati.