Golem je vrsta čudovišta iz židovskog folklora. Izrađen je od gline u obliku divovskog čovjeka i može ispuniti želje svog tvorca. U većini priča goleme izrađuju rabini. Ideja je da sveti čovjek, u svojoj bliskosti s Bogom, postiže neke moći slične Bogu; međutim, budući da rabin zapravo nije Bog, stvorenja koja on stvara su inferiorna u odnosu na čovjeka u obliku i inteligenciji, te im nedostaje bilo kakva slobodna volja. Za golema se kaže da ne može govoriti, što ukazuje na nedostatak duše; kad bi se mogao stvoriti govorni, bilo bi vrlo opasno.
Mnoge priče o golemima potječu iz srednjeg vijeka. U to vrijeme, stvorenje je tipično okarakterizirano kao branitelj židovskog naroda. Moglo je biti nasilno i zastrašujuće, ali obično je bila osvetnička sila. Osim toga, smatralo se da je rabin sa slugom golema dosegao najviše zemaljske razine svetosti.
U nekim legendama o golemu, čudovište se aktivira ispisivanjem svete riječi na njegovo čelo ili na glinenu ploču ili komad papira umetnut u njegova usta. U prvoj objavljenoj priči o čudovištu, iz zbirke židovskih narodnih priča iz 1847., animirano je ispisivanjem Emet ili “istina” na njegovom čelu. Brisanje prvog slova promijenilo bi riječ u Met ili “smrt” i vratilo stvorenje u neživu glinu.
Kasnije u 19. stoljeću golem je ušao u šire područje zapadnoeuropske književnosti i predanja. U kršćanskim pričama ponovno je predstavljen kao simbol opasnosti pretjeranog ponosa i zabrana crne magije. U pričama iz 19. stoljeća često je kreator stvorenja izgubio kontrolu nad njim, ili se golem okrenuo protiv svog gospodara, slično srednjovjekovnoj kršćanskoj ideji o homunculusu, malom humanoidu stvorenom alkemijom. Danas, u popularnoj kulturi obiluju reference na golema, od književnosti i filma do igara, stripova i televizije.