Goli metalni stent je cijevni medicinski uređaj s mrežastim stijenkama. Kirurški se uvodi u periferne ili koronarne arterije kako bi se proširio njihov promjer i poboljšao protok krvi kada su kardiovaskularne bolesti uzrokovale suženje žile. Izrađene su od raznih metala i dizajnirane su za poboljšanje postupka balon angioplastike koji ima veću stopu komplikacija. Pacijenti kojima je ugrađen goli metalni stent mogu doživjeti restenozu – ponovno sužavanje krvne žile nakon implantacije. Krvni ugrušci, odnosno tromboza i stvaranje lezija su dvije druge komplikacije koje se mogu pojaviti.
Za izradu ovih stentova koriste se metali koji se mogu strojno obrađivati kako bi bili dovoljno fleksibilni da prilagode obliku stijenke arterije. Ovi materijali uključuju nehrđajući čelik, nitinol i kobalt krom. Stentovi imaju promjer od oko 2 mm do 4 mm i tipično su dugi između 8 mm i 38 mm, ovisno o duljini arterijske blokade. Stijenke stenta, koje vrše pritisak ekspanzije na okolnu arteriju, izrađene su s različitim konfiguracijama podupirača uključujući spiralne, serpentinske i valovite dizajne. Najtanji podupirači imaju nižu stopu restenoze i ponekad su obloženi heparinom, ugljikom ili platinom kako bi se smanjio rizik od tromboze.
Postupak za implantaciju golog metalnog stenta uključuje korištenje žice za navođenje i katetera za vođenje zajedno s kateterom s balonskim vrhom s pričvršćenim stentom. Vodeći kateter se uvodi u femoralnu arteriju i postavlja na točku arterijske blokade. Vodilica se zatim umetne u kateter i kateter s balonskim vrhom sa svojim stentom se dovodi kroz njega do blokade. Balon se napuhava kako bi se proširila krvna žila, a zatim se uklanja, ostavljajući goli metalni stent na mjestu i pritiska na zidove arterije. Tijekom oporavka, tkivo stijenke arterije urasta u rešetkastu stijenku stenta.
Za borbu protiv restenoze, pacijentu se može dati brahiterapija – doza zračenja koja se isporučuje putem katetera koja smanjuje zadebljanje i ožiljke tkiva stijenke arterije. U tu svrhu daju se i lijekovi protiv zgrušavanja krvi. Eksperimenti s antikoagulansima doveli su do razvoja stentova koji eluiraju lijekove. Dizajnirani slično kao i goli metalni stent, oni polako oslobađaju kemikalije koje inhibiraju rast stanica i tako smanjuju restenozu. Statistički se pokazalo da imaju nižu stopu ozbiljnih komplikacija kao što je infarkt miokarda.