Što je golublji hod?

Golubovi hod, također poznat kao in-toeing, stanje je u kojem se prednji dio stopala okreće prema unutra, što dovodi do hoda koji donekle nalikuje hodanju goluba. U većini slučajeva, ovaj hod pogađa malu djecu i uzrokovan je abnormalnom orijentacijom bedra, potkoljenice ili stopala. Općenito, hod se ispravlja sam od sebe kako djeca rastu, te stoga obično ne zahtijeva liječenje. Međutim, ako se djetetov abnormalni hod ne poboljša nakon što prođe kroz dojenčad, možda je preporučljivo konzultirati se s liječnikom.

Neposredni uzrok ovog hoda je okretanje stopala prema unutra. Kada pojedinac s nogama okrenutim prema unutra hoda, njegov hod često ima kvalitetu šuškanja ili geganja koja, u očima nekih, podsjeća na hod goluba. Treba napomenuti da je u medicinskoj zajednici ovo stanje poznato kao in-toeing, i da bi neki mogli smatrati da je izraz “golublji hod” ozlijeđen.

Najčešće, ovakav hod pogađa vrlo malu djecu, postajući očiti kada počnu hodati. Temeljni uzrok ove vrste hoda obično je abnormalna orijentacija kostiju u bedru, potkoljenici ili stopalu, što zauzvrat uzrokuje okretanje stopala prema unutra. Često se ove kosti rotiraju prema unutra prije rođenja kako bi se bebi omogućilo da udobno stane u maternicu. Vjeruje se da se genetska predispozicija za nošenje prstiju može prenijeti s roditelja na dijete. Rjeđe, ova vrsta hoda može biti posljedica abnormalnosti mišića, živčanog sustava ili oboje.

Obično se hod goluba postupno ispravlja kako se djetetov hod razvija. Liječnici su jednom pokušali ubrzati korekciju prstiju pomoću posebnih cipela ili aparatića, ali od početka 21. stoljeća većina istraživača se slaže da ti tretmani nemaju stvarnog učinka na stanje. Stoga, iako se ova vrsta abnormalnosti u hodu može činiti zabrinjavajućom za nove roditelje ili skrbnike, ona je zapravo privremeno stanje koje se povlači samo od sebe bez potrebe za liječničkom intervencijom.

U rijetkim slučajevima, hvatanje u prstima može se zadržati i nakon ranog doba. Djecu koja nastavljaju hodati nenormalnim hodom nakon treće ili četvrte godine života treba pregledati liječnik. Možda je moguće da starije dijete s dugotrajnom sklonošću ka kretanju prstiju treba korektivni zahvat ili da ima temeljno neuromišićno stanje koje zahtijeva pažnju.