Gotovina u transportu (CIT) je izraz koji se koristi za opisivanje situacija u kojima je stvarni gotovinski novac u procesu premještanja iz jednog statusa u drugi. Slično gotovinskim dragocjenostima u tranzitu (CVIT), gotovina u transportu može uključivati premještanje fizičkog novca s jednog mjesta na drugo, kao što je vađenje gotovine iz bankovnog trezora i isporuka poslovnom klijentu u blindiranom automobilu. Danas se taj izraz češće koristi za opisivanje statusa depozita ili prijenosa novca dok se sredstva premještaju s jednog računa na drugi.
Jedan od češćih primjera gotovine u transportu odnosi se na način na koji se depoziti knjiže i stavljaju na raspolaganje vlasnicima računa. Mnoge banke zahtijevaju da se depoziti zaprime do određenog doba dana kako bi bili knjiženi kao primljeni istog dana. To znači da ako bankovna pravila i propisi nalažu da se isti radni dan knjiže samo depoziti primljeni u ruke do 2:00, depozit koji je ponuđen u 3:00 neće biti knjižen i stavljen na raspolaganje vlasniku računa do sljedeći radni dan. Zapravo, depozit će se prikazati na izvodu računa kao depozit za sljedeći radni dan, a ne kao stvarni datum pologa.
Isti opći pristup vrijedi i za elektroničke prijenose. Ako vlasnik računa primi uplatu od poslodavca putem izravnog depozita, sredstva su odmah odobrena i dostupna ako je prijenos primljen do određenog doba dana. Ako se prijenos primi nakon tog roka, on se bilježi, ali se zapravo ne knjiži na račun i spreman za korištenje do sljedećeg radnog dana. Tijekom tog vremenskog okvira u kojem je depozit primljen, ali ostaje neknjižen na računu, kaže se da je gotovina u transportu.
Pojam se još uvijek primjenjuje na stvarnu fizičku novčanu imovinu koja se premješta s jednog mjesta na drugo. Sigurnosne tvrtke često su angažirane da upravljaju ovim fizičkim premještanjem zakonitog sredstva plaćanja, kao što je isporuka s lokacije riznice u banku ili prijevoz gotovine iz jedne podružnice određene banke u drugu poslovnicu koja se nalazi drugdje u gradu. Ovdje se gotovina u transportu ne odnosi samo na status gotovine dok se premješta s jednog mjesta na drugo, već i na to koliko brzo su sredstva primljena i evidentirana u bankovnoj evidenciji primatelja.