Građanska smrt se odnosi na gubitak svih građanskih prava osobe koja je još fizički živa. Građanska smrt obično je posljedica osude za kazneno djelo, što osuđeniku može oduzeti sva osnovna građanska prava kako za vrijeme izdržavanja kazne, tako i nakon izvršene kazne. Neka građanska prava mogu biti vraćena nakon izvršenja kaznene kazne, ali to se razlikuje ovisno o nadležnosti. Izraz “građanska smrt” također se ponekad može koristiti za opisivanje specifične situacije u kojoj su prava uskraćena, osobito u sudskim slučajevima u kojima je sudac utvrdio da se obrana ne može primijeniti.
Uloga građanske smrti igra važnu ulogu u političkoj i društvenoj filozofiji jedne zemlje. U naciji u kojoj su građanima omogućena široka građanska prava, građanska smrt može zauvijek promijeniti tijek budućnosti neke osobe. U totalitarnijim režimima gdje pojedinačna građanska prava mogu biti manje zabrinjavajuća, ova vrsta kazne može imati manju težinu ili čak ne mora biti pravni koncept. Što više prava građanin ima, to su razornije moguće posljedice građanske smrti.
Neka od prava koja mogu biti suspendirana ili uklonjena građanskom smrću uključuju pravo na osobnu slobodu, slobodu govora, pravo glasa, imovinska prava, posjedovanje oružja i privatnost. Ta su prava gotovo univerzalno suspendirana tijekom zatvora, ali mnoga se protežu i nakon razdoblja zatvora. Na mnogim mjestima, osoba osuđena za kazneno djelo više nikada ne može sudjelovati u glasovanju i može biti isključena iz porote. Neke države i regije dopuštaju djelomičnu obnovu prava od slučaja do slučaja, ali ova vrsta građanske obnove daleko je od univerzalne.
Zagovornici prava zatvorenika zalažu se protiv pravednosti trajne građanske smrti osuđenicima koji odsluže zatvorsku kaznu. Budući da je osuđenik, zapravo, platio dug društvu jednak njegovom ili njezinom zločinu, može se tvrditi da je nastavak uskraćivanja prava neprimjerena muka. Štoviše, neki tvrde da potpuni gubitak prava nakon osude stavlja zatvorenike u ranjiv položaj za zlostavljanje bez povrata kako u zatvoru tako i nakon njega.
U nekim slučajevima, građanska smrt može se odnositi na situacije u kojima vlada suspendira normalna prava. To se često čini u ime sigurnosnih mjera, a može uključivati suspenziju prava na privatnost ili zaštitu od nerazumnog pretraživanja. U kontroverznijim slučajevima, to može uključivati suspenziju habeas corpus, što obično sprječava držanje osumnjičenika bez optužnice preko vremenskog ograničenja. Dok neki tvrde da mjere poput suspenzije građanskih prava mogu pomoći u povećanju sigurnosti u opasnom svijetu, kritičari se često vraćaju na maksimu Benjamina Franklina da “oni koji se odreknu osnovne slobode kako bi dobili malo privremene sigurnosti, ne zaslužuju ni slobodu ni sigurnost”.