Građanski nemar, prema mnogim pravnim sustavima, predstavlja povredu dužnosti brige. Za nekoga tko je proglašen krivim za građanski nemar se utvrđuje da nije postupio na način na koji bi razumna osoba postupila u istoj situaciji. Nepažnja mora rezultirati ozljedom ili gubitkom, a često potpada pod zakone o deliktu. Kazneni nemar je drugačiji jer je okrivljenik optužen za namjerno bezobzirno postupanje bez obzira na sigurnost drugih, te kao takvo djelo spada u kazneni zakon.
Kada tužitelj tuži za građanski nemar, on ili ona često moraju dokazati četiri elementa. On ili ona često moraju pokazati da je postojala dužnost brige i da je optuženik prekršio standard brige. Tužitelj tada mora pokazati da je oštećenik; ovo može biti fizička ili emocionalna ozljeda. Sudski spor se često dobiva ili gubi na temelju mogućnosti tužitelja da dokaže uzročnu vezu između onoga što je tuženik učinio i ozljede koju je tužitelj pretrpio.
Tuženik može u građanskoj parnici zbog nemara iznositi različite pravne obrane. Uobičajeno je da je tužitelj preuzeo rizik od ozljede. Na primjer, tužitelj koji je pretrpio ozljede dok se vozio na stražnjem dijelu motocikla često preuzima rizik od ozljede. Druga pravna obrana je tužiteljev nemar; tuženik može tvrditi da je tužitelj uzrok nesavjesne radnje. Sudac može ispitati pitanje komparativnog nemara u tim slučajevima.
Usporedni nemar je pravna terminologija kada su najmanje dvije strane odgovorne za nesavjesno djelo. Naziva se komparativnim jer sudac često dodjeljuje postotke kako bi pokazao koliko je svaka strana kriva. Tužitelj može biti nemaran i često prima smanjeni iznos odštete kako bi se obračunao postotak za koji je kriv. Na primjer, ako sudac odluči da je tužitelj 40 posto kriv, tada je maksimum koji on ili ona može očekivati od tražene pravne štete 60 posto. Lokalni zakoni nalažu kako sudac može utvrditi krivnju, a u nekim slučajevima, ako se bilo koja krivnja pripiše tužitelju, on ili ona neće dobiti nikakvu štetu.
Odšteta dosuđena zbog građanskog nemara temelji se na tome što je potrebno da se tužitelj vrati u prvobitno stanje. Sudovi često ne uzimaju u obzir razinu povrede da bi odredili odštetu. Važan je novčani iznos potreban za popravak ozljeda uzrokovanih nemarom.