Gradijent slike je pojam koji se koristi za opisivanje kontinuiranog pomaka od svjetla prema tamnom, ili tamnog prema svjetlu, na slici. Ovaj pomak se posebno odnosi na intenzitet jedne boje, što znači da će jedna boja ići od bijele, maksimalnog intenziteta, do crne, minimalnog intenziteta. Tijekom ovog pomaka, boja će se pomicati kroz svaku permutaciju svoje određene nijanse. Sličan izraz ‘gradijent boje’ odnosi se na pomak s jedne boje na drugu bez obzira na intenzitet. Iako ova dva pojma imaju samo površne sličnosti, postoji velika zbrka između njih i često se nehotice izmjenjuju.
U svojoj srži, gradijent slike je jednako matematički pojam kao i grafički. Izvorno, matematika se koristila za stvaranje temelja za gradijente prije nego što su ljudi bili u potpunosti sposobni napraviti ih. Ovi gradijenti se koriste kao metoda za određivanje smjera i brzine vektora u objektima koji mijenjaju boju. Gradijent koji se temelji na slici izrastao je iz primijenjene upotrebe fizike i postao dio primijenjene grafike.
Kada se koristi u grafici, gradijent slike je opis promjene intenziteta unutar jedne boje. Intenzitet je još jedan grafički izraz koji opisuje količinu svjetlosti koju reflektira boja. Visok intenzitet znači da se više boje reflektira prema gledatelju, što rezultira bojom koja je bliža bijeloj. Nizak intenzitet znači da boja apsorbira više svjetla, što rezultira bojom bliže crnoj. U oba slučaja, temeljna boja je ista; samo upija ili reflektira više boje.
U stvarnosti, ovo stvara gradijent slike koji izgleda kao pomak s bijele na crnu kroz jednu boju. Kada se nanese na standardnu sliku, pojedinačne površine su prekrivene sićušnim gradijentima. U mnogim slučajevima, jedna slika će imati pomiješana područja boja kako bi se dobila prigušena slika. Da se boje ne miješaju, na slici bi bilo očitih artefakcija, što bi obično rezultiralo izgledom nalik bloku.
Na primjer, na slici lica osobe bit će gradijent na koži subjekta i drugačiji gradijent na njezinoj odjeći. Računalo može pogledati pojedinačni gradijent slike i usporediti ga s drugima koji pokrivaju sliku. Zatim može pronaći mjesta na kojima se različita područja gradijenta međusobno dodiruju. Te se informacije zatim mogu koristiti za pronalaženje rubova subjekta na slici i izvođenje digitalnog prikaza. Ovo se često koristi kao metoda ispravljanja ili poboljšanja slika kako bi se otkrili dodatni detalji.