Što je graditelj vokabulara?

Graditelj vokabulara može biti igra, set flash kartica ili knjiga. Igre s vokabularom osmišljene su da upoznaju nove riječi na zabavan način i djeci i odraslima. Flash kartice mogu raditi na sličan način i nalaze se u obrazovnim trgovinama i na internetu. Knjige su popularan i prirodan način za izgradnju boljeg rječnika i često se promiču kao najbolji alat za izgradnju rječnika za ljude svih dobnih skupina. Koja god metoda korištena, izgradnja rječnika zahtijeva dosljednost, stoga je važno odabrati nešto čega će se osoba držati.

Igre usmjerene na izgradnju vokabulara omogućuju igračima da uče značenja riječi na brz i zabavan način. Neke igre vokabulara rade putem višestrukog izbora, a igrač može odabrati koja riječ odgovara definiciji ili obrnuto. Drugi način na koji igre vokabulara mogu naučiti učenike je prikazivanje rečenice ili odlomka u kojima nedostaje riječ. U ovoj vrsti igre izgradnje vokabulara, igrač ima pristup nekoliko mogućih opcija riječi i bira onu koja najbolje odgovara rečenici ili odlomku. Ponekad igre za izgradnju vokabulara prate točne i pogrešne odgovore kako bi odredile kompetenciju učenika i prilagodile buduće runde igre njegovim ili njezinim sposobnostima.

Flash kartice se mogu koristiti za izgradnju rječnika osobe. Pitanja poput: “Koja je definicija floccinaucinihilipilifikacije?” obično su napisane na jednoj strani flash kartice, dok se odgovor nalazi na poleđini. Ova tehnika omogućuje osobi da prelista flash kartice i izazove samu sebe da zapamti definicije koje pripadaju riječima koje pokušava naučiti. Ovisno o tome hoće li učenik točno odgovoriti, flash kartice se u budućnosti mogu više ili manje redovito pregledavati.

Čitanje knjiga jedan je od najboljih načina za izgradnju punog i složenog rječnika. I djeca i odrasli mogu učiti na ovaj način jednostavnim čitanjem onoga što im se najviše sviđa. Ključ za pretvaranje knjige u graditelj vokabulara je susret s nepoznatim riječima. Čak i sportski dio novina ili kuharskih časopisa može sadržavati riječi koje osoba ne poznaje. Ove riječi ne moraju biti duge i rijetko korištene; mogu biti nešto relativno jednostavno, poput “optičkih” ili “relacija”, sve dok osoba prije nije znala tu riječ, ali se trudi otkriti njezino značenje.