Grafologija je proučavanje rukopisa s ciljem saznanja više o piscu. Važno je razlikovati grafologiju od forenzičke analize dokumenata, jer iako obje uključuju analizu rukopisa, koriste se različite metode, a krajnji cilj je drugačiji. Grafologija se usredotočuje na psihologiju autora, dok je forenzička analiza dokumenata namijenjena utvrđivanju podrijetla dokumenta kako bi se saznalo je li valjan ili ne. To dvoje zahtijeva radikalno različita područja proučavanja i pristupa im se iz jedinstvenih perspektiva.
Grafolozi vjeruju da rukopis može mnogo otkriti o psihičkom stanju autora. Ispitivanje rukopisa trebalo bi omogućiti grafologu da pronikne u dubine autorove podsvijesti. Grafolog promatra stvari kao što su kut slova, nagib pisanja na stranici, pritisak i oblik slova. Na primjer, mnogi grafolozi vjeruju da jak pritisak ukazuje na bijes ili emocionalnu nevolju, ili da slova koja nestaju na kraju reda ukazuju na mentalnu nestabilnost.
Ideja koja stoji iza grafologije je da podsvijest često prolazi kroz pisanje. Gledajući kako ljudi koriste jezik i kako pišu, obučeni ispitivač bi trebao biti u stanju izvući zaključke o autoru. Međutim, mnogi znanstvenici vjeruju da je grafologija u najboljem slučaju sumnjiv poduhvat, a dokazi grafologa često se zanemaruju u kaznenim predmetima, zbog preferiranja više znanstvenih područja istraživanja.
Iako je sposobnost grafologije da istražuje dubine uma upitna, ovaj oblik analize rukopisa zapravo može biti koristan. Liječnici ponekad gledaju rukopis pacijenata kako bi saznali više o zdravlju njihovog središnjeg živčanog sustava, osobito ako su dostupni uzorci pisanja za usporedbu. Pad kvalitete rukopisa može sugerirati da netko ima poteškoća s kontroliranjem ruku, što može značiti da se počinje manifestirati stanje središnjeg živčanog sustava poput Parkinsonove. Poteškoće u oblikovanju riječi ili koherentnom pisanju također mogu ukazivati na probleme sa središnjim živčanim sustavom ili sugerirati da pacijent doživljava emocionalni nemir.
Poslodavci također mogu pokušati koristiti grafologiju, iako je ta praksa u nekim regijama svijeta dovedena u pitanje. Preispitivanje rukopisa potencijalnih zaposlenika može biti razumno iz perspektive nekoga tko želi zaposlenike s urednim rukopisom koji mogu dobro spojiti jezik u hodu, ali odabir ne zaposliti nekoga jer piše ulijevo ili piše uska slova može smatrati diskriminacijom.