Sepsa je medicinsko stanje u kojem cijelo tijelo doživljava upalu dok se pokušava boriti protiv infekcije koja je ušla u krvotok. Gram-negativna sepsa je posljedica gram-negativne bakterijske infekcije. To je potencijalno životno opasno stanje koje najčešće pogađa malu djecu i starije odrasle osobe.
Gram-negativne bakterije su dobile ime po izgledu nakon postupka bojenja pod mikroskopom. Bakterije koje ne reagiraju na mrlju zvanu kristalno ljubičasta smatraju se gram-negativnima. Taj nedostatak reakcije na bojenje ukazuje na vrstu membrane koju organizmi posjeduju.
Gram-negativne bakterije imaju staničnu membranu koja sadrži lipopolisaharid, koji tijelo odbacuje kao dio imunološke reakcije. To proizvodi upalni odgovor jer stanice tijela reagiraju na borbu protiv infekcije. Sepsa se javlja kada se te imunološke stanice pretjerano aktiviraju, uzrokujući široku reakciju tijela.
Gram-negativna sepsa uzrokuje promjenu temperature jer tijelo pokušava nadoknaditi, a pacijenti mogu imati groznicu ili hipotermiju. To može dovesti do zimice, ubrzanog otkucaja srca i bržeg disanja. Laboratorijske promjene pokazuju ili visok ili nizak broj bijelih krvnih stanica, stanica koje pomažu tijelu u borbi protiv infekcije. Sepsa s vremenom može početi utjecati na funkciju organa, uzrokujući simptome mentalne konfuzije ili poremećene funkcije bubrega.
Sepsa može dovesti do septičkog šoka, koji često uzrokuje smrt. Kako simptomi sepse utječu na organe, ukupni krvni tlak može pasti, što zahtijeva dodatne intravenske tekućine za održavanje perfuzije. Tijekom septičkog šoka, tijelo možda neće reagirati na dodatnu tekućinu, što rezultira nesposobnošću srca da pruži adekvatne količine oksigenirane krvi u tkiva.
Gram-negativna sepsa može se liječiti antimikrobnom terapijom kako bi se pomoglo u borbi protiv bakterija koje uzrokuju infekciju. Rano otkrivanje i liječenje važni su za smanjenje rizika od septičkog šoka. Liječnici često dijagnosticiraju infekciju putem hemokulture, u kojoj se uzorak krvi prati u laboratoriju na rast mikroorganizama. Hemokulture mogu potrajati i do 72 sata da daju rezultate, tako da se liječenje antibioticima može započeti tijekom vremena potrebnog da se specifično identificira gram-negativni organizam. Neke vrste gram-negativnih bakterija koje mogu uzrokovati infekciju i sepsu uključuju Escherichia coli (E. coli), Klebsiella i Pseudomonas aeruginosa.
Osim antimikrobne terapije i intravenskih tekućina, druge mjere mogu biti potrebne za liječenje Gram-negativne sepse. Lijekovi za podizanje krvnog tlaka opravdani su ako pacijent ne reagira na povećanje tekućine. Neke vrste steroida također se mogu koristiti za smanjenje upale. Ako pacijent razvije poteškoće s disanjem zbog smanjene funkcije pluća, može biti potrebna uporaba ventilatora. Za smanjenje štetnih učinaka često je potrebna kombinacija terapija.
Ljudi koji imaju određena stanja izloženi su većem riziku od razvoja gram-negativne sepse, uključujući one koji imaju nisku razinu imuniteta i one s traumatskim ozljedama kao što su opekline. Bolesnici koji su koristili velike količine antibiotika širokog spektra za liječenje drugih infekcija mogu biti skloni razvoju sepse. Uz to, dob je faktor i sepsa češće pogađa bebe i vrlo stare.