Granica zapaljivosti je raspon koncentracija zapaljivog plina koji bi mogao dovesti do požara ako je osiguran izvor paljenja. Donja granica zapaljivosti označava najmanju količinu plina koja bi trebala biti prisutna za pokretanje požara. Na drugom kraju ljestvice, gornji dio predstavlja najbogatiju moguću koncentraciju pri kojoj može doći do požara. Sigurnosni listovi materijala pružaju informacije o granicama zapaljivosti zajedno s drugim važnim karakteristikama kako bi se ljudi mogli adekvatno zaštititi.
Mnogi plinovi su zapaljivi pod pravim uvjetima. Ispod donje granice nema dovoljno plina za stvaranje izgaranja. Iznad gornje granice prisutno je previše plina, a nema dovoljno kisika za održavanje plamena. Granice zapaljivosti plinova mogu biti prilično varijabilne, ovisno o njihovim karakteristikama. Amonijak, na primjer, može izazvati požar kada predstavlja između 15 i 28% mješavine plinova.
Kako bi odredili granicu zapaljivosti, istraživači koriste idealne uvjete, a važno je biti svjestan da stvarni uvjeti mogu izazvati požar izvan utvrđenog raspona. Testeri obično provode mjerenja na približno sobnoj temperaturi i jednoj atmosferi tlaka. Plin se pažljivo ispušta u okoliš dok instrumenti mjere koncentraciju smjese. Predviđen je izvor paljenja kako bi se pronašla točka na kojoj se smjesa pali, što ilustrira donju granicu zapaljivosti. Mješavine plinova mogu se razrijediti kako bi se pronašla gornja granica.
Može biti vrlo lako doći do nižih granica zapaljivosti u zatvorenim prostorima, što je značajan sigurnosni problem. Ljudi koji koriste proizvode kao što su kerozinski grijači, otapala i zapaljiva ljepila u malim prostorijama mogu stvoriti opasnost od požara ako ne koriste odgovarajuću ventilaciju. Ako su uvjeti ispravni, može doći do eksplozije, povećavajući rizik od materijalne štete i ozljeda. Pravilna ventilacija s otvorenim prozorima, ventilatorima, napama i sličnim alatima može biti kritična za zaštitu sigurnosti u okruženjima gdje su prisutni zapaljivi plinovi, čak i u vrlo malim količinama.
Granica zapaljivosti nije od interesa samo iz sigurnosnih razloga. Oni su također važni u dizajnu sustava koji se za rad oslanjaju na izgaranje, kao što su motori automobila. Mješavine plinova moraju se pažljivo kalibrirati kako bi se pronašla mješavina između siromašne i bogate. Motor može biti precizno dizajniran za rad s određenom mješavinom goriva, a greške mogu stvoriti probleme. Na primjer, ako je dovod kisika začepljen, motor automobila možda neće moći uvući dovoljno zraka da bi izgorio čisto.