Test graničnog poremećaja osobnosti je procjena koja se koristi za dijagnosticiranje graničnog poremećaja osobnosti. Ovaj poremećaj osobnosti klasificira se kao dramatični poremećaj osobnosti, zajedno s antisocijalnim, histrionskim i narcističkim tipovima osobnosti. Test graničnog poremećaja osobnosti temelji se na kriterijima koji se nalaze u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM), koji je objavio Američko udruženje psihijatara, a obično ga provodi stručnjak za mentalno zdravlje. Svaki test obično se sastoji od niza pitanja s odgovorima “da” ili “ne”, ili niza izjava s kojima se pacijent može složiti ili ne složiti. Ako pacijentovi odgovori ukazuju na pet ili više simptoma granične osobnosti, tada mu se može postaviti odgovarajuća dijagnoza.
Granični poremećaj osobnosti dobio je ime jer se nekoć vjerovalo da su ljudi koji pate od tog poremećaja na “granici” psihoze. Zapravo, poremećaj je mnogo sličniji bipolarnom poremećaju, jer ga karakteriziraju drastične promjene raspoloženja i ekstremi u ponašanju. Neki tipični simptomi koje medicinski zdravstveni djelatnici traže kada dijagnosticiraju poremećaj uključuju neraspoloženje, kratke, ali ekstremne epizode depresije ili tjeskobe, preuzimanje rizika i impulzivnost, neprikladne emocionalne reakcije ili poteškoće s kontroliranjem emocionalnih odgovora te dubok, često iracionalan, strah od sama.
Najčešće primjenjivani test graničnog poremećaja osobnosti naziva se Dijagnostički intervju za granične pacijente (DIB-R). DIB-R testiranje se fokusira na četiri kategorije: afekt, spoznaja, obrasci impulsnog djelovanja i međuljudski odnosi. Afektivni dio testa procjenjuje emocionalnu dobrobit, s naglaskom na depresiju, tjeskobu i osjećaje samoprezira koji su tipični za poremećaj. Pitanja u odjeljku spoznaje koriste se kako bi se utvrdilo ima li pacijent problema s percepcijom, dok pitanja koja se nalaze u odjeljku obrasca impulsnog djelovanja ocjenjuju spremnost pacijenta da preuzme nepotrebne rizike i djeluje impulzivno. Procjenjuju se i međuljudski odnosi kako bi se utvrdilo je li osobni život pacijenta u stalnim potresima.
Godine 1997. u upotrebu je ušao još jedan test nazvan Structured Clinical Interview (SCID-II). Dok DIB-R mora primjenjivati stručnjak za mentalno zdravlje, pacijent može sam primijeniti SCID-II. Još jedan opći test poremećaja osobnosti, nazvan Upitnik uvjerenja o poremećaju osobnosti (PDBQ), samo je samodijagnostički alat. To je najkraći i najmanje formalni test, s nekim verzijama dostupnim na internetu.
Nažalost, granična osobnost jedan je od najtežih poremećaja ličnosti za dijagnosticiranje, a rezultati testa graničnog poremećaja osobnosti mogu biti nejasni. To je zato što je poremećaj često nejasno definiran i dijeli mnoge simptome s drugim poremećajima koji se nalaze u dramatičnom klasteru osobnosti. Osim toga, neki od simptoma poremećaja, kao što je loše definirana slika o sebi, često su česti među djecom i adolescentima, tako da će test graničnog poremećaja osobnosti primijenjen prije odrasle dobi vjerojatno biti neuvjerljiv.