Granično intelektualno funkcioniranje je stanje koje karakteriziraju kognitivne sposobnosti koje su niže od prosjeka, ali nisu na razini potpune mentalne retardacije. Pacijenti s ovim intelektualnim invaliditetom obično imaju ocjenu kvocijenta inteligencije (IQ) između 71 i 85. Obično im nije potrebna pomoć u svakodnevnim zadacima. Njihova oštećenja obično su usmjerena na učenje i primjenu informacija, posebno u područjima kao što su apstraktno i kritičko mišljenje. Neki ljudi s ovim stanjem imaju visoku razinu neovisnosti i mogu steći niz vještina, dok drugi mogu imati više poteškoća, osobito ako žive u siromašnom okruženju.
Ovo stanje u početku može biti teško identificirati i dijagnosticirati. Za razliku od djece s mentalnom retardacijom, djeca s graničnim intelektualnim funkcioniranjem možda se neće odmah prepoznati ili se njihova zaostajanja u razvoju mogu pripisati blago usporenom razvoju, ali ništa neobično. Kako takva djeca ulaze u školu i počinju komunicirati s vršnjacima, njihova intelektualna kašnjenja mogu biti očitija, a liječnik može preporučiti probir kako bi se utvrdio djetetov IQ.
Pacijenti s ovim stanjem obično nemaju problema s aktivnostima kao što je briga o sebi, ali mogu imati problema s praćenjem složenih razgovora. Neki također mogu imati problema sa socijalizacijom. Mogu postojati i poteškoće s razmišljanjem višeg reda. Djeca s intelektualnim kašnjenjem mogu biti podvrgnuta ismijavanju i maltretiranju od strane kolega iz razreda što može dovesti do pada samopouzdanja i poteškoća u društvenom okruženju.
U školi, granično intelektualno funkcioniranje može uzrokovati da dijete ima poteškoća u nastavi. Takva djeca mogu imati problema s usvajanjem vještina poput čitanja i matematike. Kako zadaci postaju zahtjevniji, dijete može imati poteškoća s održavanjem. Zadaci koji zahtijevaju apstraktno i kritičko razmišljanje mogu biti posebno teški, dok jednostavnije, konkretnije razmišljanje može biti lakše. Na primjer, dijete možda neće razumjeti kako pretvoriti riječni problem u izvodljivu matematičku jednadžbu, ali bi moglo riješiti jednadžbu ako je učitelj predstavi.
Djeca s graničnim intelektualnim funkcioniranjem mogu imati koristi od podrške u školi kao što su podučavanje i mentorstvo. To može biti posebno važno ako dijete ima komorbiditete. Savjetnik za invalidnost može odrediti koje vrste usluga mogu biti najkorisnije za dijete. Učitelji i roditelji mogu surađivati sa savjetnikom kako bi stvorili plan podrške djetetu u školi i uspostavili okvir za procjenu napretka. Periodična ponovna evaluacija može biti od pomoći da se utvrdi može li dijete s ovom razinom intelektualnog funkcioniranja imati koristi od dodatnih usluga podrške.