Gravitacijska konstanta odnosi se na promatrano fizičko ponašanje ili kvalitetu koja objašnjava razinu gravitacijske sile između objekata. U suštini, bilo koja dva objekta s masom će ostvariti neku gravitaciju jedan na drugoga; to je sila koja drži Zemlju da se okreće oko Sunca, a ne da odlijeće u ništavilo. Gravitacijska konstanta, poznata kao G, objašnjava količinu vuče ili privlačnosti koju jedan objekt ima na drugom, kada se pomnoži s masom dvaju objekata i podijeli s kvadratom udaljenosti između dva objekta.
Lov na gravitacijsku konstantu zaokupljao je mnoge od najsjajnijih umova u znanosti tijekom većeg dijela 17. i 18. stoljeća. Prema legendi, put do otkrivanja gravitacijske konstante započeo je okladom između trojice eminentnih znanstvenika tog doba – Sir Christophera Wrena, Edmunda Halleya i Roberta Hookea – oko orbitalnih staza planeta. Halley je, nadahnut, odlučio posjetiti poštovanog profesora Isaaca Newtona za pomoć, koji je otkrio ne samo točan odgovor, već i da je riješio problem prije nekog vremena, ali je nekako zametnuo bilješke. Halley je pritisnuo Newtona da ponovno ispita tu stvar, čime je dobio značajnu zaslugu za inspiraciju za objavljivanje Newtonove Philosophiae Naturalis Principia Mathematica, jednog od najtrajnijih znanstvenih djela ljudske povijesti.
Iako je Newtonova Principia teoretizirala prisutnost gravitacijske konstante, nije odgovorila na pitanje matematičke vrijednosti G. Više od 70 godina nakon Newtonove smrti, briljantni i fascinantno ekscentrični znanstvenik po imenu Sir Henry Cavendish naslijedio je stroj namijenjen mjerenju gustoće Zemlje. Stroj je dizajnirao drugi znanstvenik, velečasni John Michell, koji je umro prije nego što je uspio dovršiti svoje eksperimente. Nevjerojatno složeni stroj, koji je navodno bio toliko osjetljiv da ga je trebalo promatrati kako radi iz druge prostorije kako bi se izbjegla kontaminacija rezultata, pomogao je u stvaranju ne samo željenih rezultata gustoće, već je doveo i do budućih izračuna gravitacijske konstante.
Cavendishevi izračuni nisu bili baš točni, ali čak i uz tehnologiju 21. stoljeća, gravitacijska konstanta ostaje jedna od najtežih fizičkih konstanti za mjerenje. Znanstvenici su revidirali izračune nekoliko puta tijekom međustoljeća, pa su 2006. došli do široko prihvaćenog matematičkog izraza od G= 6.673 84 X 10-11 m3 kg-1 s-2, gdje je M=dužina u metrima, kg=masa u kilograma, i s=vrijeme u sekundama. S stoljećima preračunavanja iza njih i potencijalom za buduća stoljeća ispunjena još poboljšanja, većina znanstvenih objašnjenja dodaje da bi ova jednadžba ipak trebala uključivati određenu granicu pogreške.