Usvojena 1864., grčka nacionalna himna temelji se na prva dva katrena, ili stiha, pjesme “Himna slobodi”. Pjesma je napisana 1823., a uglazbina 1828. Unatoč tome što se pjesma sastoji od velikog broja dijelova, himna je ograničena na prva 24 stiha. Od ova 24 dijela uglavnom se igraju samo prva dva. Himna se svira tijekom podizanja i spuštanja državne zastave, u službenim prigodama, te na kraju svake završne ceremonije Olimpijskih igara kao priznanje povijesti natjecanja.
Pjesmu koja će s vremenom postati grčka nacionalna himna napisao je proslavljeni pjesnik s otoka Zakintosa Dionysios Solomos. Sastoji se od 158 stihova, a navodno je završena za mjesec dana, pjesma govori o moći i vrlinama slobode. U pjesmi Solomos slobodu zamišlja na način da se o njoj govori u drugom licu kroz cijelu kompoziciju. Grčka nacionalna himna jedinstvena je u ovom veličanju vrlina slobode.
Nicholas Mantzaros, Solomosov bliski prijatelj, uglazbio je himnu 1828. Operni skladatelj, Mantzaros je skladao dva glazbena djela; jedan je komad pokrivao cijelu pjesmu, dok je drugi napisan samo za prva dva stiha. Obojicu je za svoj rad nagradio tadašnji vladar Grčke, kralj Oton. Djelo, međutim, nije zamijenilo kraljevsku himnu i prošla će 1864. prije nego što je djelo postalo grčka nacionalna himna.
Hvalospjev je usvojen nakon što su kralj Oton i Osmansko Carstvo svrgnuti 1821. godine. Zapravo, duh grčke revolucije je u srcu pjesme. S čvrstim establišmentom i novim kraljem, Georgeom I., na mjestu, traženo je pravo grčko djelo za formiranje nove himne.
Također poznat kao “Himna slobodi”, komad je ostao popularan od dana revolucije. Himna se često pjeva i recitira na skupovima, slavljeničkim skupovima i domoljubnim događajima. Smatran dijelom grčke kulture, kralj George I i grčka vlada odabrali su ovo djelo kao novu grčku nacionalnu himnu i kraljevsku himnu.
Do 1960. godine otok Cipar nije usvojio “Himnu slobodi” kao svoju nacionalnu himnu. Umjesto toga, klasična glazba svirala se tijekom službenih događanja umjesto himne po dogovoru između turske i grčke zajednice. Himna je konačno odabrana kao nacionalna himna 1966., nakon odlaska Turske od vlade.