Greenwashing je marketinška tehnika u kojoj tvrtka lažno tvrdi da je odgovorna za okoliš. Kako je sve više potrošača zabrinuto za održivost i okoliš, sve veći broj korporacija se pojačao, tvrdeći da poboljšavaju svoje ekološke prakse i reformiraju svoje industrije. Iako bi to u nekim slučajevima sigurno moglo biti točno, mnoge tvrdnje tvrtki o upravljanju okolišem zapravo su lažne, ili u najmanju ruku krajnje obmanjujuće.
Izraz je preplet izraza “izbjeljivanje”, u smislu prikrivanja nedjela, i “zeleno”, uobičajeni izraz koji se koristi za označavanje ekološki prihvatljivih praksi. Zeleni pokret obuhvaća izvore hrane, zgrade, energiju i sve između, a također predstavlja značajan izvor potencijalnog prihoda. Sve veći broj građana, osobito u Prvom svijetu, spreman je platiti premiju za “zelene” proizvode. Osim ekološki osjetljivih tvrtki koje se istinski trude etički poslovati, brojne korporacije pokreću opsežne kampanje zelenog pranja s detaljima o svim načinima na koje su ekološki odgovorne. Za neoprezne potrošače, sjajni oglasi za zeleno pranje mogu sugerirati da je tvrtka ugledna i odgovorna.
Mnoge tvrtke u tradicionalno ekološki kontroverznim industrijama pokrenule su kampanje zelenog pranja. Brojne naftne i automobilske tvrtke, na primjer, imaju sjajne oglase u glavnim časopisima koji reklamiraju svoje programe zaštite okoliša. Druge tvrtke koriste zavaravajuće označavanje na svojim proizvodima ili organizacije za astroturf kako bi poduprle svoje tvrdnje o ekološki prihvatljivim poslovnim praksama. Mnoge kampanje zelenog pranja nisu ništa drugo nego vrlo obmanjujuća marketinška tehnika. To dvostruko otežava tvrtke koje zapravo pokušavaju etički poslovati, jer potrošačima može biti teško razlikovati zeleno pranje i istinito oglašavanje.
Nekoliko stvari može se koristiti kao tragovi za potrošače da otkriju kampanju zelenog pranja. Prvo što treba učiniti je pratiti tragove novca i papira tvrtke. Potrošači bi trebali potražiti evidenciju o donacijama, na primjer, vidjeti kakve organizacije donira tvrtka i kojoj pripada. To također može otkriti astroturfing organizacije i može pružiti potpuniju sliku poslovne etike tvrtke. Potrošači bi također trebali tražiti informacije o kojima se ne raspravlja u kampanji zelenog pranja, poput statistike o zagađenju iz tvornica te tvrtke.
Drugi važan trag je dosljednost. Mnoge tvrtke najavljuju novi ekološki program uz veliku pompu, a zatim tiho smanjuju financiranje. Potrošači se sjećaju reklama koje promiču program, ali ne provjeravaju je li tvrtka slijedila program. Osim toga, potrošači bi trebali pogledati praksu tvrtke u inozemstvu, posebno u zemljama u kojima su zakoni o zaštiti okoliša slabi. Ako tvrtke tvrdnje o dobroj ekološkoj praksi nisu slučaj u inozemstvu, tvrtka je vjerojatno zelena.